Obilježavanje Dana zdravlja i zaštite na radu prilika je da se podsjetimo na važnost sistema koji bi trebalo da garantuje da svaki zaposleni u Crnoj Gori svoj posao obavlja u bezbjednim uslovima. Iako normativni okvir postoji i u značajnoj mjeri je usklađen sa evropskim standardima, praksa pokazuje da je jaz između propisa i njihove primjene i dalje izražen, posebno u sektorima građevinarstva, industrije i uslužnih djelatnosti.
Jedan od ključnih problema na koji godinama ukazuju i stručnjaci i sindikati jeste nedovoljan broj inspektora rada u odnosu na broj poslodavaca i obim terena koji treba pokriti. Ograničeni kapaciteti Inspekcije rada otežavaju redovne i vanredne kontrole, što u praksi znači da mnogi poslodavci prolaze bez adekvatnog nadzora, dok se nepravilnosti često uočavaju tek nakon incidenata ili nesreća na radu.
Pored institucionalnih ograničenja, prisutan je i problem nedovoljne svijesti o značaju zaštite na radu, kako kod pojedinih poslodavaca, tako i kod dijela zaposlenih. Nepropisna upotreba zaštitne opreme, rad na crno, produženo radno vrijeme i nedovoljna obuka radnika samo su neki od izazova koji dodatno otežavaju stvaranje sigurnog radnog okruženja. U takvim uslovima, rizik od povreda na radu ostaje visok, posebno u fizički zahtjevnim zanimanjima.
Zato se zaštita na radu ne može posmatrati samo kao formalna obaveza, već kao sistemski prioritet koji zahtijeva jačanje inspekcijskih kapaciteta, dosljednu primjenu zakona i kontinuiranu edukaciju svih učesnika u procesu rada. Bez toga, Dan zdravlja i zaštite na radu ostaje više simboličan podsjetnik nego stvarni pokazatelj napretka u ovoj oblasti.
ETOportal / mr Vojislav Marković
