Trčanje je jedna od najjednostavnijih, a ujedno i najefikasnijih fizičkih aktivnosti kojom se može baviti gotovo svako, bilo da je cilj bolja kondicija, gubitak kilograma ili mentalno rasterećenje. Ipak, često se postavlja pitanje, da li je zdravije i korisnije trčati na otvorenom, kroz parkove i prirodu, ili na traci u teretani i kod kuće? Najnovija istraživanja pokazuju da iako obje varijante nude značajne benefite, razlike između njih su daleko veće nego što se na prvi pogled čini.
Studije objavljene u časopisima Medicine & Science in Sports & Exercise i Frontiers in Human Neuroscience pokazuju da je potrošnja energije, odnosno broj kalorija sagorjelih tokom trčanja, gotovo identična kod oba načina vježbanja, ako su brzina i trajanje isti. Međutim, trčanje na otvorenom donosi dodatne faktore koji povećavaju ukupni fizički napor, neravne podloge, promjene nagiba, otpor vjetra i prirodne prepreke aktiviraju širi spektar mišića i doprinose većem kalorijskom trošku. Naučnici su primijetili da se kod trčanja po prirodnom terenu aktivira više stabilizatora trupa i nogu, što dugoročno jača ravnotežu i prevenciju povreda.
Sa druge strane, mnogi trkači biraju traku jer vjeruju da je “nježnija” prema zglobovima. Ipak, naučna literatura ovu pretpostavku ne potvrđuje u potpunosti. Prema metaanalizi objavljenoj u časopisu Journal of Sports Health, mehaničko opterećenje na koljena i skočne zglobove gotovo je jednako pri oba oblika trčanja. Jedina primjetna razlika jeste nešto kraći korak pri trčanju na traci, što donekle smanjuje rizik od povreda usljed prevelikog opsega pokreta. Međutim, paradoksalno, nesreće na traci za trčanje su češće nego što se misli, od manjih istegnuća i uganuća, pa sve do padova i preloma, najčešće zbog nepažnje ili nepravilnog korišćenja.
Ono što izdvaja trčanje u prirodi nije samo fizički, već i psihološki efekat. Britanska metaanaliza sprovedena na više od 1.200 ispitanika pokazala je da vježbanje u prirodnom okruženju značajno poboljšava mentalno zdravlje u odnosu na vježbanje u zatvorenom prostoru. Osobe koje trče na otvorenom osjećaju se energičnije, smirenije i mentalno otpornije, uz manji stepen anksioznosti, ljutnje i depresije. Psiholozi ovaj fenomen nazivaju “green exercise efektom” spoj fizičke aktivnosti i boravka u prirodi koji istovremeno regeneriše tijelo i um. Promjenjivi pejzaži, svjež vazduh, sunčeva svjetlost i auditivni stimulansi iz prirode stvaraju emocionalni balans koji je teško postići u teretani, ma koliko ona bila opremljena muzikom ili televizorima.
Kada je riječ o mišićnoj aktivaciji, šestonedjeljno istraživanje sprovedeno na grupi rekreativnih sportista pokazalo je da trčanje na otvorenom daje veći porast mišićne mase u nogama i veću ukupnu fizičku spremnost nego trčanje na traci. Autori objašnjavaju da prirodna varijabilnost terena zahtijeva stalnu prilagodbu, što podstiče razvoj mišićnih vlakana i propriocepcije. Sa druge strane, traka pruža kontrolisane uslove koji su korisni za precizno praćenje tempa, pulsa i dužine treninga što je idealno za osobe koje se oporavljaju od povreda ili sprovode strukturisani program priprema.
Zaključak je jasan, nijedan oblik trčanja nije “pogrešan”, ali njihova kombinacija donosi najbolje rezultate. Traka je odličan izbor kada vremenski uslovi ne dozvoljavaju trening napolju, dok trčanje na otvorenom obezbjeđuje širi spektar fizičkih i mentalnih benefita. Za optimalan efekat na zdravlje, stručnjaci preporučuju balans, nekoliko treninga na svježem vazduhu sedmično, uz dopunske treninge na traci kada je potrebno održati kontinuitet. Time se postiže sinergija, preciznost i sigurnost zatvorenog prostora, uz slobodu, raznolikost i mentalni reset koje donosi priroda.
Na kraju, izbor mjesta gdje trčite nije samo pitanje udobnosti ili navike, to je odluka koja direktno utiče na vaše fizičko i psihičko blagostanje. Zato, prije nego što obujete patike i pritisnete “start”, zapitajte se: trčite li na pravom mjestu?
ETOportal / V.M.