Vrijednost sindikalne potrošačke korpe u Crnoj Gori, koja predstavlja iznos potreban da četvoročlana porodica zadovolji osnovne uslove dostojanstvenog života, prema najnovijim procjenama sindikata iznosi preko 2.000 eura. Zvanični podaci pokazuju da je u posljednjem kvartalu 2025. korpa dostigla iznos od oko 2.075 eura, što je rast od više desetina eura u odnosu na prethodni period. Ovakav trend rasta troškova života dodatno produbljuje brige građana, s obzirom na to da prosječna zarada ne prati dinamiku povećanja cijena.
U posljednjih godinu dana, sindikalna korpa bilježi konstantan rast, prije svega zbog poskupljenja hrane, stanovanja i komunalija, ali i obrazovanja, prevoza i drugih troškova svakodnevnog života. Stručnjaci upozoravaju da sindikalna potrošačka korpa nije pokazatelj preživljavanja, već indikator minimalnih uslova za dostojanstven život. Njena vrijednost obuhvata troškove deset ključnih kategorija, od prehrambenih proizvoda i stanovanja do obrazovanja, rekreacije i održavanja domaćinstva. Prema važećoj metodologiji, da bi jedna prosječna četvoročlana porodica mogla da je pokrije, neophodno je da ima dvije prosječne plate u domaćinstvu, što je za veliki broj građana nedostižno.
Inflacija, rast cijena osnovnih životnih namirnica i energenata, kao i rast troškova školovanja i brige o djeci, dodatno opterećuju kućne budžete. Veliki broj porodica mora da se oslanja na dodatne izvore prihoda, pomoć rodbine u inostranstvu ili čak na bankarske kredite kako bi premostili mjesec. Sindikati upozoravaju da se realna kupovna moć smanjuje iz mjeseca u mjesec, a da se građani suočavaju sa ozbiljnim izazovima prilikom planiranja potrošnje.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da administrativna minimalna potrošačka korpa, koju koriste državne institucije za statističke potrebe, značajno odstupa od sindikalne, jer obuhvata samo osnovne troškove preživljavanja. Stoga sindikalna potrošačka korpa, kao realniji pokazatelj ekonomskog stanja u zemlji, postaje ključan instrument u socijalnim pregovorima, definisanju minimalne zarade i kreiranju javnih politika. Sindikati smatraju da država mora ozbiljnije da se pozabavi ovim pokazateljem, posebno u kontekstu debata o minimalnoj plati, poreskom rasterećenju radnika i socijalnoj zaštiti najugroženijih.
U društvu u kojem je sve više porodica primorano da pravi kompromis između kvaliteta ishrane, troškova stanovanja i ulaganja u obrazovanje djece, sindikalna potrošačka korpa postaje simbol koliko je život postao skup, ali i koliko je dostojanstven život postao izazov. Sve dok zarade ne počnu da prate rast troškova, građani će se suočavati sa realnošću u kojoj su statistika i svakodnevni život u drastičnom neskladu.
ETOportal/Nataša Goleš