Najopasnija stvar u vezi sa vještačkom inteligencijom nije to što ona misli.
Već to što smo mi prestali.
Knjiga „Ja ChetGPT“ Nikole Markovića ne bavi se tehnologijom, već kapitulacijom čovjeka. Kapitulacijom pred brzinom, komforom i gotovim odgovorima. Autor ne piše u ime mašine, već u ime društva koje se sve češće pita kako, ali sve ređe zašto.
Reći „Ja ChetGPT“ znači priznati da smo pristali na šablon. Da prepisujemo sopstvene misli. Da tražimo smisao u par klikova, jer nemamo strpljenja za tišinu u kojoj se on zapravo rađa.
Ovo nije knjiga protiv vještačke inteligencije. Ovo je knjiga protiv lijenosti duha. Protiv čovjeka koji se krije iza algoritma da ne bi preuzeo odgovornost za sopstvenu misao.
Ako je ChatGPT postao pametniji od nas, problem nije u njemu. Problem je što smo mu to dozvolili.
I zato pravo pitanje ove knjige nije:
šta može mašina?
nego:
šta je ostalo od čovjeka koji je prestao da sumnja?
Ovu knjigu treba čitati, ne pitati vještačku inteligenciju šta ste propustili dok je niste čitali.
ETOportal/Nataša Goleš