Nestašice pojedinih ljekova i medicinskih sredstava u državnim apotekama i zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori ponovo su otvorile pitanje efikasnosti zdravstvenog sistema i funkcionisanja javnih nabavki. Iako iz Montefarma poručuju da uzroci nedostupnosti nijesu u njihovoj nadležnosti, bivši direktor Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO) Sead Čirgić upozorava da se ne radi o izolovanim ili slučajnim problemima, već o dugogodišnjim sistemskim slabostima.
Građani se mjesecima žale da u apotekama nema ljekova poput klonazepama, metoprolola, amyzola, bactrima, kao ni pojedinih medicinskih sredstava, uključujući najveće veličine pelena za nepokretne pacijente i inhalatore „ventolin“. Posljedice su konkretne, recepti propadaju, terapije se prekidaju ili mijenjaju, a pacijenti su prinuđeni da sami traže alternative, često i van granica države. Iz Montefarma naglašavaju da ta ustanova nije direktni uvoznik ljekova i medicinskih sredstava, već da nabavku sprovodi isključivo putem postupaka javnih nabavki, u skladu sa Zakonom i važećom Listom ljekova FZO-a. Na tendere se, kako navode, javljaju ovlašćeni uvoznici – privatne veledrogerije, te ako nekog lijeka nema na crnogorskom tržištu, on nije dostupan ni u privatnim apotekama.
Montefarm pojašnjava da su određene nestašice posljedica problema u proizvodnji kod proizvođača, kao u slučaju metoprolola, ili činjenice da pojedini ljekovi, poput klonazepama od 2 mg, nijesu predmet uvoza nijednog ovlašćenog distributera. Kada je riječ o ljekovima pod zaštićenim nazivima, iz te ustanove ističu da su obavezni da postupaju po međunarodnom nezaštićenom nazivu sa Liste ljekova, te da terapijski ekvivalenti postoje i da su dostupni pacijentima. Slično obrazloženje dato je i za medicinska sredstva. Montefarm navodi da se pelene za odrasle kontinuirano nabavljaju u veličinama S, M i L, te da povremeni prekidi u snabdijevanju ne predstavljaju kolaps sistema.
Za bivšeg direktora FZO-a Seada Čirgića ovakva objašnjenja nijesu dovoljna. On ocjenjuje da su nestašice rezultat dugogodišnjih slabosti u planiranju, organizaciji i upravljanju zdravstvenim sistemom, koje su u posljednjih nekoliko godina dodatno produbljene. Prema njegovim riječima, sistem je pod stalnim pritiskom, od neusklađenosti Liste ljekova sa realnim potrebama pacijenata, preko zavisnosti od ograničenog broja uvoznika, do sporih i rigidnih procedura javnih nabavki koje teško prate dinamične promjene na tržištu ljekova.
Iako je jasno da Montefarm i druge institucije djeluju u okviru važeće zakonske regulative, aktuelna situacija pokazuje da formalna usklađenost sa propisima ne znači nužno i funkcionalan sistem. Za pacijente, razlika između „tržišne“ i „institucionalne“ nedostupnosti često je apstraktna i ono što ostaje jeste prazna apoteka i neizvjesnost u liječenju.
Sve to ukazuje da je, pored poštovanja zakona, neophodna ozbiljna analiza i reforma sistema nabavke i planiranja ljekova, kako bi se smanjila zavisnost od tržišnih poremećaja i osigurala stabilnost terapija za najosjetljivije kategorije stanovništva. Ako se uzroci ne budu rješavali suštinski, slične situacije će se, po svemu sudeći, nastaviti.
ETOportal / V.M.
