Za generacije koje pamte posleratne decenije, Prvi maj je bio više od običnog praznika – bio je simbol nade, jedinstva i solidarnosti radničke klase. Bio je to dan kada su crveni karanfili bili nezaobilazni detalj svakog izdanja radničkih kolona, a u vazduhu je bila prisutna energija entuzijazma i optimizma. Tog dana, zemlja je bila ujedinjena u slavlju napretka i postignuća radnog naroda. Bilo je to doba u kojem su parole poput „fabrike radnicima, zemlja seljacima“ bile odraz dubokog uverenja da je pred narodom budućnost koju grade upravo oni – radnici, seljaci i poštena inteligencija.
U to vrijeme, Prvi maj je imao specifičan politički značaj. Osim što je bio dan kada su se svi, od radnika u fabrikama do poljoprivrednih radnika, okupljali na svečanostima, to je bio i dan kada su se slale snažne političke poruke. Industrijalizacija zemlje bila je u punoj ekspansiji, a vlast je podsticala seosko stanovništvo da se masovno seli u gradove, gdje su ih čekala brojna radna mjesta u novim fabrikama. Radnici su postali simbol progresivnog društva, a Prvi maj je bio trenutak kada su svi oni stajali zajedno, zajedno sa svojim porodicama, na proslavi koja je odražavala borbu za bolje sjutra.
Zadovoljstvo i ponos što su dio tog procesa bili su očigledni, jer je postojala jasna vizija da svi rade za zajednički cilj – bolji život za sebe i svoje potomke. I ta društvena dinamika, u kojoj su radnici i seljaci stajali rame uz rame, činila je da se Prvi maj slavi u punoj slavi i ozbiljnosti.
Međutim, dolaskom novih decenija i promjenama u političkom, društvenom i ekonomskom okruženju, Prvi maj je, kao i mnogi drugi simboli, doživioeo promjene. Industrijalizacija se smanjivala, a zemlja se sve više otvarala tržištu i kapitalizmu. Broj fabrika je opao, a mnogi radnici su izgubili svoja radna mjesta. Sa tim promenama došao je i gubitak onog entuzijazma koji je preplavio prethodne generacije. Prvi maj je izgubio dio svoje težine, postajući više komemoracija nego stvarna proslava radničke borbe.
Danas, za mnoge radnike, Prvi maj je dan odmora, dan za uživanje u slobodnim trenucima sa porodicama, dok su društvene i političke promjene donijele nove izazove. Ekonomija se ubrzano mijenja, a radnička prava se često dovode u pitanje. Proslava ovog praznika u modernom društvu nije više sinonim za radničku solidarnost kao što je nekada bila, ali uvijek ostaje podsjećanje na to koliko su radnici u prošlim vremenima bili važni stubovi društva.
Danas, dok mnogi ljudi ne izlaze na ulice u velikim povorkama, Prvi maj je uglavnom postao prilika za odmor, šoping, putovanja ili porodična okupljanja. Ipak, svijest o važnosti rada, prava radnika i solidarnosti ne blijedi potpuno. U nekim djelovima svijeta, ali i u Crnoj Gori i Srbiji, sindikati i radničke organizacije koriste ovaj dan kao priliku za podsjećanje na prava koja su bila stečena kroz decenije borbe.
Iako se više ne maršira kroz glavne ulice sa zastavama i crvenim karanfilima, Prvi maj se i dalje doživljava kao dan kada se ukazuje poštovanje onima koji doprinose društvu kroz svoj rad, bez obzira na to da li su u industriji, na selu ili u uslužnim delatnostima.
Prvi maj je i dalje važan, iako se mijenjao kroz decenije. On nas podseća na prošlost i daje prostor da se osvrnemo na to koliko su napori radnika oblikovali našu sadašnjost. Bez obzira na to što su politički i ekonomski uslovi promijenjeni, radnici širom svijeta nastavljaju biti ključni dio društva, a ovaj dan je prilika da im se oda poštovanje.
Danas je možda Prvi maj samo još jedan slobodan dan za većinu ljudi, ali duboko ukorenjen u njegovoj simbolici ostaje poziv na solidarnost, borbu za bolje uslove rada i pažnju prema onima koji svakodnevno doprinose društvu. Praznik rada, nekadašnji simbol borbe, danas je poziv da ne zaboravimo ko su ti ljudi koji izdržavaju privredu, grade, učestvuju u inovacijama i rade za bolji svijet.
ETOportal/ Nataša Goleš