Iako je ideja o Prazniku rada potekla iz borbe američkih radnika, Sjedinjene Američke Države ne obilježavaju 1. maj kao Dan rada. Umjesto toga, svoj zvanični Praznik rada (Labor Day) slave prvog ponedjeljka u septembru.
Korijeni 1. maja idu u 1886. godinu, kada su radnici u Chicagu organizovali proteste tražeći osmočasovno radno vrijeme. Protesti su kulminirali nasiljem na Haymarket trgu, što je ostavilo dubok trag u istoriji radničkog pokreta.
Uprkos značaju tog događaja, američke vlasti su kasnije odbile da 1. maj proglase praznikom, smatrajući ga previše povezanim sa socijalističkim i radikalnim pokretima. Umjesto toga, nakon Pullmanovog štrajka 1894. godine i krvavog gušenja protesta, tadašnji predsjednik Grover Cleveland predložio je uspostavljanje praznika u septembru, kako bi se izbjegle veze sa radikalnim ideologijama.
Tako je 28. juna 1894. godine zvanično proglašen kao Praznik rada, prvi ponedeljak u septembru.
Mnoge zemlje svijeta i dalje obilježavaju 1. maj kao Međunarodni praznik rada, svaka na svoj način:
- Kanada takođe slavi Praznik rada prvog ponedjeljka u septembru.
- Velika Britanija i Irska obilježavaju prvi ponedjeljak nakon 1. maja kao neradni dan.
- Kazahstan slavi Dan narodnog jedinstva 1. maja, dok Praznik rada obilježavaju tek u septembru.
- Japan ne priznaje 1. maj kao zvaničan praznik, ali većina zaposlenih tada ne radi.
- Finska 1. maja slavi Vappu, praznik koji kombinuje radničke, studentske i paganske tradicije.
- Estonija taj dan obilježava kao Praznik proljeća, sa korijenima u drevnim običajima.
- Poljska 1. maj formalno zove Državni praznik, a u praksi ga obilježava kao Praznik rada, često u sklopu dugog odmora poznatog kao Majówka.
- U zemljama bivše Jugoslavije, 1. maj je i dalje jedan od najznačajnijih državnih praznika, obilježen tradicionalnim Prvomajskim urankom u prirodi.
Iako je borba za radnička prava u Americi dala temelj globalnom obilježavanju 1. maja, sama ta zemlja odlučila je da se odmakne od nasljeđa protesta i nemira koji su ga obilježili. Danas, različite države svijeta praznik slave na svoj način – neki ga vide kao simbol borbe i solidarnosti, a drugi kao odmor i početak proljeća. Ipak, suština ostaje ista: podsjetnik na dostojanstvo rada i cijenu koju su generacije radnika platile da bi ono bilo priznato.
ETOportal/ mr Vojislav Marković