Na današnji dan, davne 325. godine, car Konstantin Veliki sazvao je Prvi Nikejski sabor – događaj koji je zauvijek promijenio lice hrišćanstva. Ovaj sabor, održan u Nikeji (današnja Turska), nije bio samo crkveni skup, već i politički poduhvat imperatora koji je želio da ujedini razjedinjene hrišćanske zajednice.
Do tada, hrišćanstvo je bilo razjedinjeno različitim vjerovanjima i tumačenjima – od arijanstva do drugih teoloških sporova. Konstantin je shvatio da je jedinstvo neophodno ne samo za stabilnost crkve, već i za mir i jedinstvo cijelog carstva. Okupljajući preko 300 episkopa, on je pružio primjer kako kroz dijalog i kompromis moguće prevazići podjele.
Na saboru je usvojena Nikejska vjeronauka, kojom je jasno definisana božanska priroda Isusa Hrista, što je postavilo temelje hrišćanske dogme. Pored toga, doneseni su i prvi crkveni kanoni, koji su regulisali organizaciju i disciplinu unutar Crkve.
Danas, kada se svijet suočava sa novim podjelama i izazovima, podsjećanje na Prvi Nikejski sabor ima posebnu težinu. Konstantinov primjer nas uči da je u vremenu nesuglasica dijalog jedini put ka jedinstvu i da je moguće pronaći zajednički jezik čak i kada se čini da su razlike nepremostive.
Poruka koja traje milenijumima glasi: kroz zajedništvo i poštovanje različitosti možemo izgraditi mostove koji će nas povezati, umjesto da nas razdvajaju.
„Jedinstvo nije postignuto kada svi misle isto, već kada svi djeluju sa istom ljubavlju.“
ETOportaNataša Goleš