Trećeg avgusta 1904. godine, iznad Bara, na brdu Volujica, Crna Gora je napravila iskorak koji je daleko nadilazio njene tadašnje granice i broj stanovnika. Tog dana, sa te visine iznad mora, emitovani su prvi radio-talasi na Balkanu. Bio je to događaj koji je spojio malu balkansku državu sa svijetom u najmodernijem obliku komunikacije toga vremena.
Svečanost na Volujici okupila je više hiljada ljudi. Među njima su bili knjaz Nikola Petrović i sam Guglielmo Marconi, otac bežične telegrafije i čovjek koji je svojom vizijom promijenio svijet. Prvi telegrami, poslati iz Bara ka Rimu, Beču i Petrogradu , stigli su za svega nekoliko trenutaka, a odgovori su uslijedili istog dana. Mala Crna Gora u tom trenutku je stajala rame uz rame sa najvećim silama, dok su njeni građani i gosti gledali kako se iznad njihovih glava rađa budućnost.
Radio-telegrafska stanica na Volujici nije bila samo tehničko čudo već i simbol hrabrosti jednog naroda da korača u korak sa vremenom. Njena oprema bila je vrhunac tehnologije tog doba, a domet od 200 kilometara povezivao je Bar sa italijanskim San Kataldom. Bio je to glas Crne Gore koji je prelazio more i dopirao do Evrope.
Sudbina ovog pionirskog poduhvata bila je, nažalost, tragična. Sa početkom Prvog svjetskog rata, austrougarska mornarica bombardovala je Bar, a prva radio-stanica Balkana zauvijek je utihnula. Ipak, njen odjek nikada nije nestao iz istorije.
Danas, kada živimo u vremenu satelita, interneta i trenutne globalne komunikacije, vrijedi se sjetiti trenutka kada je Crna Gora, i to iznad Bara, prva poslala svoj glas kroz etar Balkana. To nije bio samo tehnički uspjeh – bio je to znak da i mali narodi mogu prvi zakoračiti u budućnost. Volujica 1904. godine ostaje naš podsjetnik da se vizija, hrabrost i želja da se bude dio svijeta uvijek isplate, makar i za kratko zasjale poput signala koji je tada prvi put presjekao tišinu iznad Jadrana.
ETOportal/Nataša Goleš
