U uslovima rastućeg trgovinskog deficita i sve većeg uvoza, pitanje zaštite domaće proizvodnje postaje sve akutenije. Jedan od alata koji država ima na raspolaganju su prelevmani, dodatne takse na uvoznu robu, koje mogu služiti za zaštitu domaćih proizvođača, pored toga što pokrivaju troškove carinskih službi.
Trgovinski disbalans Crne Gore u brojkama
Podaci MONSTAT-a pokazuju alarmantan trend u trgovinskoj razmjeni. U prvih pet mjeseci 2025. godine, uvoz je iznosio 1,67 milijardi eura, dok je izvoz bio tek 237 miliona eura, što znači da pokrivenost uvoza izvozom iznosi samo 14,2% . Ostavimo li sve ostalo po strani, jasno je, da domaći sektor tone pod pritiskom jeftinog uvoza.“
Ako pogledamo cijelu 2024. godinu, uvoz je dostigao 4,1 milijardu eura, dok je izvoz bio samo 615 miliona, sa pokrivenošću od 15,1% . Prema podacima EIU/ITC, uvoz mineralnih goriva, vozila, mašina i farmaceutskih proizvoda drastično prevazilazi potencijal domaće proizvodnje.
Uloga prelevmana u zaštiti domaćeg tržišta?
Prelevmani mogu imati dvojaku ulogu:
-
Finansiranje operativnih troškova carinskih i inspekcijskih službi,
-
Instrument zaštite domaće proizvodnje, povećanjem naknada za uvoz stvara se konkurentska prednost za domaće proizvođače.
Međutim, statistika govori da se razvoj domaće proizvodnje, posebno u poljoprivredi i industriji, minimalno odražava na izvoz, dok se uvoz hrane (više stotina miliona eura), mašina i transportne opreme nekontrolisano penje.
Zakon i praksa
Prema Carinskom zakonu Crne Gore, oslobađanja od carina su moguća po međunarodnim sporazumima (npr. CEFTA, EU), a mehanizmi poput pasivnog oplemenjivanja omogućavaju privremenu uvoznu olakšicu. Ali, stvar je da su ovi instrumenti više tehničke prirode i ne koriste se u cilju zaštite domaće proizvodnje, nego kao proceduralno privremeno oslobađanje.Iz ovoga se može zaključiti da godišnji prihod od prelevmana i carinskih dažbina u Crnoj Gori iznosi između 50 i 65 miliona eura, uz promjenjivu stopu u zavisnosti od godišnjeg perioda i ekonomskih prilika.
Šta država treba da uradi?
-
Revidirati tarife – selektivni prelevmani za kategorije koje zasićuju tržište uvozom (npr. mašine, roba široke potrošnje).
-
Uvesti diferencirane stope – niže ili ništavne tarife za strateške domaće grane (poljoprivreda, prerada) ili one koje se žele stimulisati.
-
Transparentnost i reinvesticija- sredstva prikupljena od prelevmana trebaju biti usmjerena u razvoj domaće proizvodnje kroz subvencije, obuku i sanaciju infrastrukture.
-
Strateška zaštita – uz carinsku tarifu, usvojiti kvote ili anti-damping mjere za proizvode kod kojih je domaća konkurencija ugrožena.
Crna Gora se bori sa dubokim trgovinskim deficitom, dok domaći proizvođači ostaju u stalnom zaostatku. Prelevmani, kao instrument zaštite, nijesu dovoljno iskorišteni za jačanje nacionalne proizvodnje. Potrebna je hitna, ciljano oblikovana politika koja će prelevmane koristiti strateški, za oživljavanje i posticanje domaćih proizvodnje, a ne samo kao izvor administrativnih prihoda.
„Godinama gledamo kako domaća proizvodnja propada uz svečane govore, nepostojeće strategije i akcije koje traju tri dana, a onda opet: Kupujmo domaće.“
ETOportal/Nataša Goleš