Kada se Ursula fon der Lajen 2019. vratila u Brisel i preuzela čelnu poziciju Evropske komisije, u centar svog mandata postavila je ambiciozni Zeleni dogovor, uz podršku Margrete Vestager i Fransa Timermansa. Njena prva godina obilježena je saradničkim pristupom i vizionarskim obećanjima.
Danas, u drugom mandatu, njen stil je drugačiji, od vođe tima postala je solo igrač. Kritičare u Komisiji zamijenili su saveznici niskog profila, dok se ključne odluke često donose bez šireg konsultovanja. Neki bivši prioriteti, poput Zelenog dogovora, gotovo su nestali iz fokusa.
Analitičari dio promjene pripisuju centralizaciji moći i uticaju njenog šefa kabineta Bjorna Sajberta, kojeg mnogi vide kao „lutkara“ iza kulisa Berlemona.
Pitanje koje ostaje otvoreno: da li je Ursula i dalje zaštitnica zelenih politika ili pragmatični politički kameleon koji prilagođava boje prema potrebi?
ETOportal