Prema analizi portala National Security Journal, svijet ulazi u novu fazu vojne strategije u kojoj američki nosači aviona više nijesu neprikosnoveni simbol globalne moći. Kina je razvojem balističkih protivbrodskih raketa DF-21D i DF-26B stvorila oružje koje značajno mijenja bezbjednosnu sliku Indo-Pacifika.
Ove rakete, lansirane sa mobilnih platformi duboko u kineskoj teritoriji, kreću se hipersoničnim brzinama do 10 Maha, izlaze u gornje slojeve atmosfere i obrušavaju se ka cilju pod gotovo vertikalnim uglom. Takva putanja čini njihovo presretanje gotovo nemogućim, čak i za napredne sisteme poput AEGIS-a i SM-6, pa vojni analitičari upozoravaju na „noćnu moru za odbranu“.
DF-21D, poznata i kao „ubica nosača aviona“, ima domet preko 1.500 km, dok moćnija DF-26B doseže i do 4.000 km, ugrožavajući čak i američke baze na Guamu. Time se smanjuje manevarski prostor američke mornarice, jer nosači postaju laka meta već pri ulasku u Zapadni Pacifik.
Posebno zabrinjava scenario krize oko Tajvana, gdje bi jedan precizan pogodak mogao onesposobiti nosač, a višestruki udari potencijalno izazvati gubitak broda sa više od 5.000 mornara i vrijednošću većom od 13 milijardi dolara. Takav udarac imao bi i vojnu i simboličku težinu, s ozbiljnim posljedicama po globalni poredak.
Iako Pentagon ulaže u nove tehnologije , poput SM-6 sistema, lasera i bespilotnih tankera MQ-25 Stingray , eksperti ističu da kineske rakete trenutno značajno nadmašuju odbrambene kapacitete američke mornarice.
Kombinacija raketnog naoružanja, naprednih senzora, dronova i podmornica uklapa se u kinesku strategiju „Anti-Access/Area Denial (A2/AD)”, čiji je cilj da spriječi američke snage da uopšte priđu kineskoj obali ili Tajvanu.
Analitičari zaključuju da je era nesporne dominacije nosača aviona završena. Budući sukobi u Pacifiku mogli bi biti odlučeni brzinom reakcije i sposobnošću prilagođavanja novim tehnologijama, a kineske rakete već sada mijenjaju strateški balans moći.
ETOportal / V.M.