Poraz rukometašica OTP Group Budućnosti u drugom kolu Lige šampiona od norveškog Storhamara (25:14) ostavio je više pitanja nego odgovora. Ono što je trebalo da bude direktni obračun za važne bodove u borbi za osminu finala pretvorilo se u još jedno bolno podsjećanje da Podgoričanke i dalje traže identitet i sigurnost u napadu.
Šefica stručnog štaba Bojana Popović otvoreno je priznala da su igračice bile ispod očekivanog nivoa, a posebno je naglasila katastrofalan ulazak u meč, prvi gol stigao je tek u 11. minutu. Takav scenario u Ligi šampiona obično znači i kraj utakmice prije nego što je zapravo počela.
Odbrana je, istina, imala solidne periode, ali kada „glava ne izdrži“, ni defanziva ne može vječno da nosi teret. Napad je bio bez rješenja, statičan i spor, a veliki broj promašenih zicera i tehničkih grešaka potpuno je ubio svaku šansu da se uhvati priključak. Čak i u trenutku kada je Budućnost prišla na minus četiri (14:10), uslijedila je serija domaćih 5:0, što je jasno pokazalo razliku u samopouzdanju i koncentraciji.
Iako je Popović istakla Jelenu Vukčević kao igračicu koja je pokušavala da donese ritam i ideju u napadu, njena energija nije bila dovoljna da povuče cijelu ekipu. Kolektivna nemoć u završnici akcija postala je glavna boljka tima, a činjenica da su djevojke „izgubile vjeru u ono što rade“ zabrinjava mnogo više od samog poraza.
Ono što brine navijače jeste kontinuitet problema, Budućnost već duže vrijeme ne pronalazi balans između borbene odbrane i efikasnog napada. Ako se ponovi scenario sa Storhamarom, naredni rival, moćni Đer, mogao bi da pretvori dvoranu Morača u još težu scenu za mladi tim Popović.
Otpornost u odbrani jeste pohvalna, ali bez hrabrosti i kvaliteta u napadu, Budućnost ostaje ekipa koja može da „zadrži“ rivala, ali ne i da ga kazni. Poraz od Storhamara jasno je ogolio najveći problem tima je nedostatak ideje, realizacije i samopouzdanja u ključnim trenucima.
ETOportal / Sportska redakcija
