U Podgorici su u toku pripreme za izgradnja istočne tribine Gradskog stadiona, koja će imati 6.100 sedišta, a procijenjena vrijednost radova iznosi 35 miliona eura. Ovaj projekat izaziva ozbiljna pitanja među sportskim i građevinskim stručnjacima, ali i među građanima koji finansiraju ove investicije.
Kada se uporedi sa nedavno završenim projektima u regionu, razlika je evidentna:
-Stadion Dubočica u Loznici, završen 2023. godine, ima četiri tribine i ukupni kapacitet od 8.030 sedišta, dok je izgradnja koštala 31 milion eura.
-Stadion Lagator u Leskovcu, takođe završen 2023. godine, kapaciteta 8.136 sedišta, koštao je 28 miliona eura.
-Stadion Sveti Petar Cetinjski na Cetinju je u završnoj fazi izgradnje, sa planiranim kapacitetom od 5.192 sedišta, a do sada je utrošeno 10,36 miliona eura.
-Rekonstrukcija stadiona Trešnjica u Zagrebu, sa kapacitetom od 11.163 sedišta, procijenjena je na 37,87 miliona eura.
-U Nikšiću je 2022. godine izgrađena zapadna tribina, kapaciteta 3.200 sedišta, za 5,5 miliona eura.
-Rekonstrukcija južne tribine stadiona Grbavica u Sarajevu, kapaciteta 4.000 sedišta, koštala je 2,4 miliona eura.
Jasno je da je projekt u Podgorici najskuplji po broju sedišta u regionu. Za jednu tribinu sa 6.100 sedišta izdvaja se 35 miliona eura, što je značajno više od celokupnog ulaganja u više i veće stadione u regionu.
Kritički aspekt je da Gradski stadion u Podgorici već ima ozbiljne infrastrukturne probleme: unutrašnje i spoljašnje prostorije su neadekvatne, susjedne saobraćajnice ne zadovoljavaju standarde, pristup stadionu je otežan, a problem parking mesta nije rešen. Takva ulaganja bez prethodno riješenih osnovnih infrastrukturnih problema deluju neodgovorno i neefikasno.
Stručnjaci sugerišu da bi razumna alternativa bila izgradnja nacionalnog stadiona sa kapacitetom do 16.000 sedišta, koji bi opravdao ulaganje, omogućio međunarodne standarde za odigravanje utakmica i dugoročno smanjio troškove održavanja. Procijenjena vrednost takvog stadiona bi, prema preliminarnim analizama, bila znatno efikasnija u odnosu na ulaganje po sedištu kod izgradnje samo jedne tribine.
Zaključak je jasan: ima se, može se – ali ulaganje mora biti pametno i dugoročno opravdano. Trenutni projekt, iako spektakularan u brojkama i planovima, podiže opravdane sumnje o racionalnosti trošenja budžetskih sredstava građana, obzirom na to da se ulaže u infrastrukturu koja ne ispunjava osnovne uslove za funkcionisanje i bez čijeg unapređenja investicija gubi smisao.
ETOportal / Redakcija