Francuska se suočava sa najdubljom političkom krizom u posljednjih nekoliko decenija, a njene posljedice prelaze nacionalne okvire i prijete da uzdrmaju cijelu Evropsku uniju. Kao druga najjača ekonomija u Uniji i ključni stub evrozone zajedno sa Njemačkom, Francuska je decenijama predstavljala temelj evropskog političkog i ekonomskog projekta. Danas, taj temelj vidno podrhtava.
Evropski mediji i analitičari upozoravaju da urušavanje autoriteta predsjednika Emanuela Makrona, uz nesposobnost političkih stranaka da postignu konsenzus oko izlaska iz teške ekonomske krize i ogromnog javnog duga, otvara prostor za nagli uspon krajnje desnice.
Italijanska Republika piše da je Makron „gurnuo zemlju u rasulo“, dok „sudbina Evrope u mnogome zavisi od Francuske, koja je postala najslabija karika u lancu EU“. Belgijski Soar ocjenjuje da je „francuski haos autoput za krajnju desnicu i opasnost za Evropu“, podsjećajući da najuticajnija desničarska partija, Nacionalno okupljanje, sada otvoreno traži i parlamentarne i predsjedničke izbore.
U istom tonu, Frankfurter Allgemeine Zeitung govori o „neviđenom političkom rasulu“ i postavlja pitanje „da li se Francuskom uopšte može upravljati“. Španski Pais upozorava da je riječ o „decenijama neviđenoj političkoj krizi“ i smatra da bi samo „korjenita promjena“ mogla spriječiti potpunu blokadu države.
Neki komentatori idu i korak dalje. Grčki Naftemporiki slikovito primjećuje da Makron „više nije savremeni Jupiter”, aludirajući na to da je svojim potezima uništio političke saveznike i destabilizovao sopstveni sistem vlasti. Italijanski Corriere della Sera konstatuje da je Francuska „zaglibila u ponižavajuće stanje i postala izvor brige za Evropu“.
Američki Wall Street Journal posebno upozorava na ekonomske reperkusije, ostavka četvrtog premijera u kratkom roku dodatno produbljuje neizvjesnost u zemlji koja se suočava sa ozbiljnim budžetskim deficitom i rastućim javnim dugom.
Politički analitičari saglasni su da Makronova odluka da raspiše vanredne parlamentarne izbore u junu 2024. godine, umjesto da stabilizuje situaciju, produbila je krizu i dovela do svojevrsne institucionalne paralize.
Evropa, suočena s unutrašnjim tenzijama i rastućim populizmom, pažljivo posmatra dešavanja u Parizu. Ako Francuska, kao jedna od osnivačica EU, ne pronađe izlaz iz političkog ćorsokaka, posljedice bi mogle nadmašiti njene granice.
U ovom trenutku, kako ističu brojni evropski komentatori, kriza u Francuskoj nije samo francuska , to je kriza evropske demokratije.
ETOportal / V.M.