Dilema koja već deceniju intrigira etažne vlasnike u Crnoj Gori, da li je bolje imati profesionalnog upravnika ili „komšiju upravitelja“ danas dobija novu dimenziju. Pitanje nije samo ko bolje čuva zgradu i rješava hitne popravke, već i kako dugoročno osigurati funkcionalnost, estetiku, sigurnost i ekonomičnost zgrada, naročito u zemlji koja se afirmisala kao turistička destinacija svjetskog ranga.
Prema važećem Zakonu o održavanju stambenih zgrada Crne Gore, stanari mogu za upravnika izabrati fizičko lice, preduzetnika, pravno lice ili stambenu zadrugu. Zakon ne propisuje obaveznu licencu niti polaganje ispita za profesionalnog upravnika, što ostavlja prostor za različite modele upravljanja. U praksi, često se zgrade oslanjaju na aktivne stanare-komšije koji rješavaju sitne popravke, organizuju čišćenje i koordiniraju sa lokalnim komunalnim službama. Takav model, iako funkcionalan u manjim zgradama, pokazuje ograničenja kada je u pitanju održavanje većih stambenih objekata, energetska efikasnost, dugoročna vrijednost nekretnine i bezbjednost etažnih vlasnika.
Pogled prema regionu i Evropi pruža vrijedne pouke. U Srbiji, prvi profesionalni upravnik sa licencom pojavio se 2017. godine, a danas ih ima oko 1.450 u gotovo svim gradovima, što pokazuje rastuću potrebu za profesionalnim pristupom.
U Italiji, praksa je još razvijeni, prema njihovim propisima profesionalni upravnik mora savladati širok spektar znanja, od advokature, građevinarstva, energetike, do psihologije i rješavanja komšijskih sukoba.
Kurs za profesionalnog upravnika u Italiji traje godinu dana, sa predavanjima jedan do dva puta nedjeljno. Moguće je završiti ga i za tri mjeseca ako predavanja traju pet dana sedmično. Nakon završetka kursa polaže se ispit, a profesionalni upravnici su obavezni godišnje da nadograđuju svoje znanje novim propisima i zakonima, te polažu dodatni godišnji ispit. Praksa je pokaszala da jedan profesionalni upravnik može efikasno upravljati sa oko 15 zgrada, uz podršku portira i drugih pomoćnih kadrova, što omogućava optimalno održavanje i dugovječnost objekata.
Iskustvo Italije i Srbije pokazuje da profesionalno upravljanje značajno poboljšava:
- kvalitet održavanja fasada, stolarije i zajedničkih površina,
- energetsku efikasnost i primjenu subvencija,
- estetski izgled i turističku atraktivnost objekata,
- ekonomičnost za stanare kroz racionalno upravljanje sredstvima,
- bezbjednost zgrada kao objekata za masovno stanovanje.
Profesionalni upravnik ne rješava samo tehničke probleme, već koordinira održavanje, planira renoviranja, osigurava pravnu i finansijsku transparentnost i doprinosi harmoniji među etažnim vlasnicima.
Obzirom na turistički značaj Crne Gore i rastuće standarde stanovanja, vrijeme je da nadležni razmotre mogućnost uvođenja profesionalnih licenciranih upravnika stambenih zgrada. Takav model bi obezbijedio dugoročnu održivost objekata, povećao sigurnost stanara i istovremeno unaprijedio turističku promociju zemlje kroz uredne, funkcionalne i estetski privlačne zgrade.
Profesionalni upravnik, u kombinaciji sa aktivnim učešćem stanara, može biti ključ za modernizaciju stanbenih zajednica u Crnoj Gori, donoseći dugoročne koristi i za pojedince i za zajednicu u funkciji kvaliteta stanovanja I turističkog smještaja.
ETOportal / mr Vojislav Marković