Bugarska se u trenutku ulaska u zonu eura našla u dubokoj političkoj krizi, ali i u središtu procesa koji evropski mediji sve češće nazivaju „plišanom revolucijom“, mirnim, građanskim i demokratskim modelom smjene vlasti optužene za sistemsku korupciju i otuđenost od javnog interesa. Francuski privredni list Lezeko ocjenjuje da je riječ o događaju koji prevazilazi nacionalne okvire i predstavlja ohrabrujući signal za demokrate širom Evrope, jer pokazuje da su građani Bugarske, naročito mladi, snažno vezani za evropske demokratske vrijednosti, vladavinu prava i institucionalnu odgovornost.
Iako je formalni ulazak u eurozonu dočekan sa dozom skepticizma u bugarskom društvu, jer je, prema istraživanjima, tek 46 odsto građana vjerovalo da će on donijeti ekonomski boljitak, dok je strah od inflacije i rasta cijena bio široko rasprostranjen, politički bunt je imao znatno dublje uzroke. U novembru i decembru, masovni protesti, predvođeni studentima i podržani od strane srednje klase i šireg građanstva, snažno su uzdrmali vlast u Sofiji, koja je na kraju bila primorana da podnese ostavku usljed ozbiljnih i opipljivih optužbi za korupciju, klijentelizam i zloupotrebu institucija.
Stotine hiljada građana izašlo je na ulice Sofije i drugih gradova, noseći bugarske zastave i transparente sa jasnim porukama poput „studenti protiv korupcije“, čime je demonstrirana visoka društvena kohezija i rijetko viđeno jedinstvo različitih društvenih slojeva. Izvještači evropskih medija posebno naglašavaju da protesti nijesu imali nasilni karakter, već su vođeni principima građanskog otpora, simbolike i moralnog pritiska, što im daje obilježje „plišane revolucije“, promjene vlasti bez rušenja institucija, ali uz njihovo snažno preispitivanje.
Posebna meta kritika bio je tadašnji premijer Deljan Peevski, označen kao simbol oligarhijskog sistema vlasti, protiv koga su čak i Sjedinjene Američke Države ranije uvele sankcije. Optužbe su se odnosile na duboku povezanost politike, kapitala i pravosuđa, uz tvrdnje da je izvršna vlast imala presudan uticaj na rad tužilaštva, policije i ključnih pravosudnih institucija, čime je ozbiljno narušen princip podjele vlasti.
Bugarski slučaj, kako ocjenjuju analitičari, pokazuje da mirni masovni protesti, predvođeni obrazovanim i politički osviješćenim mladim ljudima, mogu postati efikasan model demokratske promjene u državama suočenim sa hroničnom korupcijom i zarobljenim institucijama. Plišana revolucija u Bugarskoj tako se sve češće posmatra ne samo kao nacionalni politički preokret, već i kao potencijalni evropski obrazac borbe za obnovu povjerenja u demokratiju.
ETOportal / V.M.