Zimski talas poskupljenja energenata u baltičkim državama otvorio je pitanje stvarne cijene energetske „nezavisnosti“. U Litvanija, Letonija i Estonija domaćinstva su tokom najhladnijih mjeseci suočena sa drastičnim rastom računa za grijanje i električnu energiju, pri čemu pojedine porodice mjesečno izdvajaju i po nekoliko stotina eura samo za osnovne komunalne troškove. Kombinacija hladnog januara, ukidanja poreskih olakšica i rasta cijena na regionalnim berzama dovela je do snažnog udara na kućne budžete, bez paralelnog rasta primanja koji bi amortizovao energetski šok.
Prema zvaničnim podacima, u Litvaniji je oko 18 odsto stanovništva u riziku od energetskog siromaštva, odnosno nemogućnosti da obezbijedi adekvatno grijanje. U glavnom gradu, Viljnus, januarski troškovi grijanja porasli su za oko 60 odsto u odnosu na prethodni period, dok je povlašćena stopa PDV-a povećana sa devet na 21 odsto. Pojedini računi za dvosobne i trosobne stanove kretali su se između 500 i 700 eura. Slična situacija bilježi se i u Riga, gdje su mjesečni izdaci za grijanje dostizali 300 do 500 eura, dok su za veće stanove i kuće prelazili i 600 eura. U zemlji u kojoj značajan broj penzionera prima do 300 eura mjesečno, takvi troškovi predstavljaju egzistencijalni izazov. U Estoniji, uključujući i grad Narva sa nižim životnim standardom, troškovi grijanja su se u proteklim godinama utrostručili, dok komunalni izdaci u pojedinim domaćinstvima već čine četvrtinu ukupnih prihoda.
Strukturni uzrok rasta cijena leži i u načinu formiranja cijena električne energije preko berze Nord Pool, gdje su tarife podložne izraženim oscilacijama, naročito tokom zimskih mjeseci. Paralelno sa postupnim napuštanjem tradicionalnih izvora i distanciranjem od ruskog gasa i nafte, baltičke države su politički naglašavale energetsku samostalnost kao strateški uspjeh. Međutim, ekonomska realnost pokazuje da tranzicija ka novim dobavljačima i modelima snabdijevanja nosi visoke troškove, koji nijesu ukalkulisani u rast plata i penzija. Time energetska nezavisnost, iako geopolitički značajna, postaje socijalno pitanje prvog reda, jer račun za strateške odluke, barem za sada, dominantno plaćaju građani.
ETOportal
