Više od 300 miliona eura isplaćeno je povlašćenim proizvođačima električne energije u Crnoj Gori od uvođenja sistema podsticaja za obnovljive izvore, a najveći dio tog troška direktno su snosili građani kroz račune za struju i Elektroprivreda Crne Gore (EPCG).
Prema podacima EPCG, ukupan iznos do sada je dostigao oko 333 miliona eura, dok je prihod koji je kompanija ostvarila od te iste energije višestruko manji, što dodatno otvara pitanje održivosti modela koji je godinama bio na snazi. (
Model koji je trebalo da podstakne razvoj zelene energije pretvorio se, prema ocjenama dijela stručne javnosti, u finansijski mehanizam koji garantuje sigurnu dobit investitorima, dok se rizik gotovo u potpunosti prebacuje na državu i krajnje potrošače.
Suština sistema je jednostavna, država je kroz EPCG preuzela obavezu da otkupljuje svu proizvedenu električnu energiju od povlašćenih proizvođača po unaprijed definisanim, često višim cijenama od tržišnih. U praksi, to je značilo da građani plaćaju skuplju struju nego što bi bila njena realna tržišna vrijednost.
Primjeri iz energetskog sektora pokazuju razmjere tog disbalansa. Samo u slučaju vjetroelektrane Možura, razlika između otkupne i prodajne cijene električne energije premašuje desetine miliona eura, što direktno opterećuje javni sistem.
Dodatno, podaci pokazuju da je samo tokom jedne godine trošak za otkup električne energije od povlašćenih proizvođača iznosio blizu 48 miliona eura, što jasno ilustruje kontinuitet visokih izdvajanja.
Iako je sistem uveden 2014. godine sa ciljem usklađivanja sa evropskim energetskim politikama i podsticanja investicija u obnovljive izvore, sve češće se postavlja pitanje da li je cijena tog modela bila previsoka.
Kritičari upozoravaju da su ugovori zaključivani na duge periode, uz garantovane otkupne cijene, čime je praktično eliminisan tržišni rizik za investitore, dok su EPCG i građani ostali izloženi promjenama na tržištu.
Dodatni problem predstavlja činjenica da dio tih ugovora ostaje na snazi još godinama, što znači da će finansijski teret ovog sistema nastaviti da opterećuje elektroenergetski sektor i u narednom periodu.
U međuvremenu, iz nadležnih institucija najavljuju analize i moguće izmjene postojećeg modela, ali bez jasnih rokova i konkretnih rješenja.
U zemlji u kojoj se svako povećanje cijene električne energije direktno reflektuje na standard građana, pitanje povlašćenih proizvođača sve više izlazi iz okvira energetske politike i postaje tema javnog interesa i političke odgovornosti.
ETOportal
