Poezija je, ako je istinska, mnogo više od onoga što se obično podrazumijeva pod pojmom poezija. Pored uživanja u stihovima, ona otkriva kretanja u društvu, sliku jedne mikrosredine, ali i muke i dileme pojedinca u tom kontekstu.
Nema sumnje, ova knjiga je bila potrebna Crnoj Gori. Zašto se niko do sada na ovaj način nije bavio poezijom u ovom periodu, pitanje je ne samo za profesore književnosti.
Period između dva svjetska rata u Crnoj Gori i danas je obavijen velom tajne. Glavna karakteristika tog vremena su siromaštvo, iseljavanje i politička previranja.
U takvoj atmosferi stasavala je crnogorska poezija tog vremena.
Dualnost tadašnje Crne Gore
Kako je zemlja bila izrazito siromašna i nesigurna, oni koji su željeli sticati visoko obrazovanje morali su otići van Crne Gore. Gdje god da su otišli, nosili su svoj zavičaj sa sobom. U tom okruženju sazrijevali su crnogorski pjesnici.
Autorka je odlučila da najveći dio publikacije posveti dvojici pjesnika: Ristu Ratkoviću i Radovanu Zogoviću.
Iako su potpuno različiti po karakteru, stilu i političkim opredjeljenjima, njihov poetski opus najbolje oslikava dualnost tadašnje Crne Gore. Zemlje u kojoj se polako rađa građansko društvo, ali je epsko još uvijek živo. Ratković, ponikao u bjelopoljskoj Donjoj mahali u trgovačkoj porodici, pjeva o boemskom životu, nesretnoj ljubavi i prolaznosti.
Ratkovića ne zanimaju “velike teme”; on ne želi da ispravlja svijet, već samo da ga opjeva onako kako ga vidi.
S druge strane, Zogović je gorštak, izdanak epske Crne Gore, koja je uzdrmana brzim društvenim transformacijama, ali još uvijek nije spremna da umre. To je svijet koji jasno razlikuje dobro i zlo i koji se ne snalazi u svijetu kapitalističke Jugoslavije, gdje je poslovni interes u prvom planu.
Zato će gorštaci u Crnoj Gori strastveno prigrliti ideologiju komunizma, videći u tome povratak u viteško doba jednakih. U ono vrijeme kada ste se s neprijateljem gledali u oči i spremno mu priznali hrabrost. Takva je i Zogovićeva poezija—crno-bijela, s jasnom podjelom na dobro i zlo, svjetlo i tamu.
Pored Ratkovića i Zogovića, knjiga se detaljnije bavi još trojicom crnogorskih pjesnika iz tog perioda: Mirkom Banjevićem, Jankom Ðonovićem i Stefanom Mitrovićem.
Društvena klima tog vremena
Za razliku od Ratkovića i Zogovića, ova trojica pjesnika dolaze iz centralnog i južnog dijela Crne Gore. Kao i kod njih, i u poeziji ove trojice možemo prepoznati društvenu klimu tog vremena.
Iseljavanje u Ameriku, endemsko siromaštvo, sumnja u vjerske autoritete, nada u komunizam—sve to se oslikava u njihovim stihovima. Takođe, prisutne su i specifičnosti karakteristične samo za njihovu poeziju, poput opisa pejzaža koji se razlikuju od onih na sjeveru, sa motivima mora, vinove loze, maslina i kamena.
Autorka se potrudila da skrene pažnju na još neke autore iz Crne Gore koji su stvarali između dva rata, poput Mihaila-Mihe Vukovića, Vukajla Kukalja, Mijata Maškovića, Milovana Ðilasa, Mihaila Lalića, Aleksandra Ivanovića, Ðuze Radovića, Trifuna Ðukića, Saita Orahovca, Vladimira Milića i Ðorđa Lopičića.
Neka od ovih imena biće veoma značajna u kulturnom i političkom životu socijalističke Crne Gore i Jugoslavije.
Knjiga koja nam pruža uvid
Knjiga Olge Vojičić Komatina pruža uvid u pjesničku scenu Crne Gore između dva rata, kao i na njen društveni i socijalni milje tog doba. Ako pažljivo čitate, shvatićete da objašnjava i ono što se dešavalo u poeziji, kulturi i društvu u Crnoj Gori pedesetih i šezdesetih godina 20. vijeka.
Knjiga donosi kompletnu analizu poezije ovih pet pjesnika, od različitih faza stvaralaštva do simbolike od neoromantizma do nadrealizma.
Naravno, u jednoj publikaciji nije moglo biti obrađeno sve vezano za ovako široku temu, ali ova knjiga je potrebna Crnoj Gori i predstavlja dobar početak za detaljno istraživanje ovog perioda u Crnoj Gori.
Knjigu je objavila JU „Ratkovićeve večeri poezije“.
Izvor: Al Jazeera Balkans