Crna Gora danas više nego ikada zavisi od stranih tržišta kada je riječ o osnovnim životnim namirnicama. Poljoprivreda, nekada oslonac domaćinstava i garant samoodrživosti, danas je sektor koji tinja između administrativne zanemarenosti i tržišne neodrživosti. Najnoviji podaci Monstata i Privredne komore Crne Gore pokazuju poraznu realnost: država uvozi čak 16 puta više hrane nego što je izvozi.
U 2024. godini Crna Gora je uvezla hrane u vrijednosti većoj od 700 miliona eura, dok je izvoz poljoprivrednih proizvoda iznosio svega 93,9 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom svela se na samo 10%, što je jedan od najlošijih omjera u regionu.
Među najviše uvoženim proizvodima su:
- Voće: 42,7 miliona eura
- Povrće: 35,4 miliona eura
- Mliječni proizvodi i jaja: 80 miliona eura
- Brašno i žitarice: preko 23 miliona eura
- Meso i mesne prerađevine: više od 100 miliona eura
Ovo su namirnice koje se, ironično, tradicionalno uzgajaju na crnogorskom tlu.
Iako Crna Gora raspolaže obradivim zemljištem, pitkom vodom, klimatskim prednostima i lokalnim znanjem, ti resursi ostaju neiskorišćeni. Veliki broj sela je opustio, a porodična gazdinstva bez nasljednika. Državna politika podsticaja poljoprivrednicima, kako tvrde sami proizvođači, uglavnom je spora, birokratizovana i neprilagođena realnim izazovima.
„Naše tržište je preplavljeno uvoznim jabukama iz Poljske, mlijekom iz Mađarske i mesom iz Holandije. Sve to Crna Gora može da proizvede sama, ali očigledno nedostaje volje da se sistem podigne iz temelja“, kaže Milutin Đuranović iz Privredne komore.
Zavisnost od uvoza hrane ne predstavlja samo ekonomski problem već i ozbiljan strateški rizik. U slučaju poremećaja na tržištima – bilo usljed kriza, rata ili klimatskih nepogoda – Crna Gora se suočava s rizikom nestašica i rasta cijena.
Pored toga, svako uvozno pakovanje hrane znači i odliv novca iz zemlje. Potpredsjednik Privredne komore, Dragan Kujović, upozorava:
„Kupovinom stranog proizvoda za 10 eura, čak osam odlazi van Crne Gore. Kupovinom domaćeg, ti isti euri ostaju u privredi i vraćaju se građanima.“
Stručnjaci i udruženja proizvođača saglasni su u jednom: neophodna je ozbiljna i dosljedna državna strategija za revitalizaciju sektora. To podrazumijeva:
- Digitalizaciju i ubrzanje isplata subvencija
- Povoljno finansiranje mladih poljoprivrednika
- Regionalnu preradu i otkupne stanice
- Zaštitu domaće proizvodnje na tržištu kroz poreze i standarde
- Nacionalnu kampanju za promociju domaćih proizvoda
Crnogorska poljoprivreda je danas pred tačkom bez povratka. Uvoz guši domaće proizvođače, a loše postavljen sistem ih prepušta tržišnoj borbi u kojoj nemaju ni alate ni podršku. Ako se nešto suštinski ne promijeni – u skoroj budućnosti, Crna Gora bi mogla postati zemlja koja ne proizvodi gotovo ništa od hrane koju svakodnevno konzumira.
ETOportal/Redakcija