U Crnoj Gori, inflacija je postala tema koja izaziva različite reakcije. Dok se potrošači suočavaju sa povećanjem cijena osnovnih životnih namirnica i usluga, država i veliki trgovinski lanci čine se kao dobitnici u ovoj situaciji. Da li inflacija zaista odgovara svima, kako ona utiče na zaduženje građana, te postoji li značajna inflacija novca kroz EU fondove, tema je koja zaslužuje detaljniju analizu.
Jedan od glavnih faktora koji utieču na inflaciju u Crnoj Gori je rast cijena, koji donosi veće poreze i prihode za državu. Povećanje cijena ne samo da omogućava veći prihod od poreza na potrošnju, već ujedno može stvoriti privid ekonomskog rasta, jer rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) može biti podstaknut većim cijenama proizvoda, bez stvarnog porasta proizvodnje. Za trgovinske lance, inflacija znači povećanje marži i veće zarade. Oni mogu profitirati jer podižu cijene, a potražnja za proizvodima u određenim sektorima ostaje stabilna.
U kontekstu inflacije, raste i pitanje kreditne zaduženosti građana. Sa obzirom na to da kamate rastu kao rezultat inflacije, troškovi zaduživanja postaju veći, što se odražava na povećanje kreditnih obaveza građana. Mnogi se odlučuju za potrošačke i stambene kredite, jer im je u poređenju sa prošlim godinama teško pratiti rastuće životne troškove. Sa obzirom na to da kamatne stope nisu stabilne, raste i nesigurnost u budućnosti kada je riječ o servisiranju dugova, što može dovesti do povećanja broja nenaplativih kredita.
Sa druge strane, Crna Gora kao zemlja kandidat za članstvo u EU ima pristup fondovima koji značajno utiču na ekonomsku situaciju. Milioni eura koji se slivaju iz EU fondova u Crnu Goru mogu predstavljati važan stimulans za određene sektore, ali mogu dovesti i do povećanja novčane mase, što direktno utiče na inflaciju. Ovi fondovi, iako korisni za infrastrukturne projekte i razvoj, ujedno mogu biti jedan od faktora koji ubrzava rast novčane mase, stvarajući dodatni pritisak na cijene. Ako se novac iz EU fondova ne usmjeri na proizvodne sektore, može doći do situacije u kojoj inflacija ne vodi stvarnom rastu ekonomske proizvodnje, već samo povećava kupovnu moć, što za posledicu ima povećanje cijena.
Inflacija u Crnoj Gori predstavlja složen fenomen u kojem koristi imaju i država i veliki trgovinski lanci. Za državu, ona znači veće prihode od poreza i mogućnost prikazivanja rasta BDP-a, dok trgovci koriste rastuće cijene za povećanje marži. Međutim, sa druge strane, građani se suočavaju sa poskupljenjima, dok kreditna zaduženost i rast kamatnih stopa mogu stvoriti dugoročne finansijske izazove. EU fondovi i rast novčane mase mogu pružiti značajnu podršku ekonomiji, ali takođe mogu ubrzati inflaciju ako se novac ne usmjeri na stvaranje nove vrijednosti. Balansiranje ovih faktora predstavlja ključni izazov za ekonomsku politiku Crne Gore u budućnosti.
„Inflacija nije samo porast cijena, to je i pad vrijednosti rada, štednje i kapitala.“
– Robert Kiyosaki
ETOportal/Nataša Goleš