Priča o kući u Brčkom, u kojoj je pronađeno 31 dijete, otvara brojna ozbiljna pitanja koja se odnose na bezbijednost djece, rad institucija i moguće zloupotrebe. Iako su neki osnovni detalji već poznati, mnoge stvari ostaju misterija – ko su ta djeca, kako su završila u toj kući i pod kojim uslovima su boravila.
Ono što je sigurno jeste da ovakvi slučajevi zahtijevaju hitnu i temeljitu istragu. Javnost s pravom traži odgovore, a nadležne institucije moraju pokazati odlučnost i transparentnost u svojim postupanjima. Ako se utvrdi da su djeca bila izložena opasnostima ili zlostavljana, odgovorni moraju snositi ozbiljne posljedice.
Međutim, u svakom slučaju, potrebno je izbjegavati preuranjene zaključke dok se ne razjasne svi detalji ovog slučaja. Jedno od glavnih pitanja ostaje: kako je moguće da nijedna osoba u okolini nije primijetila nešto sumnjivo? Trideset i jedno dijete pod jednim krovom, a da niko ne posumnja, zvuči potpuno nevjerovatno. Djeca, posebno u tolikom broju, ne mogu biti potpuno neprimjetna. Mora da su se čuli glasovi, igra, plač – bilo kakav znak da nešto nije u redu.
Kao logično se nameće pitanje „Zar komšije nisu čule ništa, ili su možda čule, ali nisu htjele da se miješaju“? Nažalost, u mnogim društvima vlada filozofija „ne miješaj se jer nije tvoj problem“, čak i kada postoje jasni pokazatelji da nešto nije u redu Zato, kada svi okrenemo glavu na drugu stranu, tragedije postaju gotovo neizbježne.
Policijska praksa je pokazala da jej jedan od najvećih zločina protiv čovječnosti, ali i jedan od najprofitabilnijih ilegalnih poslova, je trgovina ljudima, posebno djece. U svijetu u kojem milioni ljudi godišnje postanu žrtve ove kriminalne mreže, svaka sumnjiva situacija, poput ove u Brčkom, mora biti shvaćena s najvećom ozbiljnošću i istražena do kraja.
ETO portal/V.M