U zemlji koja se ponosi prirodom, planinama i „divljom ljepotom“, još uvijek je moguće da grupa muškaraca organizovano ubije zakonom zaštićenog medvjeda – i to usred zabrane lova. U Nikšiću je uhapšeno četvoro osumnjičenih, dok je protiv još jedne osobe podnijeta krivična prijava, nakon što je u prtljažniku vozila pronađena medvjeđa koža, a na terenu otkriveno obezglavljeno tijelo životinje.
U prtljažniku drugog vozila pronađeno je sedam pušaka, među kojima i oružje u ilegalnom posjedu. Pored šoka i bijesa koje izaziva ovaj zločin nad prirodom, ostaje i pitanje: gdje su institucije? gdje je prevencija? gdje je svijest?
Ubijeni medvjed nije samo još jedna žrtva ljudske bahatosti. On je simbol – onoga što gubimo svakog dana: odgovornost, odnos prema prirodi, poštovanje života.
Da tragedija bude potpuna, ubistvo se dogodilo u trenutku kad je lov zakonom zabranjen, a medvjed kao vrsta strogo zaštićena. Ne samo da su ubice prekršile zakon, nego su ga i pogazile u društvu koje sve češće šapuće, a sve rjeđe vrišti kad vidi zlo.
Krivične prijave i hapšenja su samo minimum. Ako pravda ne bude brza, stroga i javna, poslaćemo poruku da zakon vrijedi samo kad se pojavi kamera, a priroda – samo dok traje kampanja.
Potrebne su hitne i rigoroznije kazne, trajne zabrane bavljenja lovom, kao i strože provjere za posjedovanje oružja. Ovo nije samo „incident“, ovo je alarm za cijelo društvo.
Zamislite koliko smo nisko pali kada život jednoga medvjeda vrijedi manje od trofejne slike za Instagram, a zakon manje od hladne puške u ruci nasilnika.
Na kraju, postavljamo pitanje: Ko štiti one koji ne mogu da govore?
Ko čuva čuvare prirode?
Odgovor ne bi smio biti tišina. Jer kad priroda utihne – biće kasno za sve nas.
ETOportal/ mr Vojislav Marković