U utakmici za peto mjesto na Svjetskom prvenstvu u Singapuru, Crna Gora je drugi put poražena od Hrvatske, ovog puta rezultatom 19:13. Iako su „ajkule“ vodile na poluvremenu (6:5), treća četvrtina bila je kobna i donijela potpuni preokret, a Hrvatska serijom pogodaka rutinski privela meč kraju.
Selektor Dejan Savić odlučio se za neuobičajen taktički potez već na samom startu utakmice, kada je mjesto među stativama dobio Lazar Andrić, umjesto standardnog Petra Tešanovića. Andrić je imao nekoliko solidnih intervencija, ali je već početkom drugog poluvremena zamijenjen, da bi zatim ponovo bio vraćen na gol u trećoj četvrtini. Ova neobična rotacija u ključnim trenucima više je zbunila sopstvenu ekipu nego protivnika.
Treća četvrtina ostaje enigma i glavni razlog poraza. Crna Gora nije iskoristila nekoliko potencijalnih situacija sa igračem više, dok su sudije bile brzopotezne da dosude peterac za Hrvatsku, što je bio okidač za preokret. Marko Žuvela je iskoristio taj poklon i poveo seriju koja je kulminirala sa osam primljenih golova u osam minuta. Odbrana je popuštila, a ni napad nije imao konkretan odgovor. U toj dionici Hrvatska je potpuno dominirala, a Crna Gora djelovala kao da je psihološki nestala sa utakmice.
Iako su se Balša Vučković i Dušan Banićević borili i nudili povremene odgovore, individualni bljeskovi nijesu bili dovoljni da održe ritam. Gojkovićeva asistencija i Gardaševićev realizovani peterac bili su rijetki momenti nade u nastavku, ali Hrvatska je pokazala više stabilnosti, uigranosti i konkretnosti.
Savićeva ideja da promijeni standardni ritam igre kroz rotaciju golmana i formacijski rizik, može se posmatrati kao pokušaj iznenađenja, ali je u praksi djelovala nesigurno i bez jasne podrške igrača na terenu. Uloga selektora podrazumijeva donošenje odluka koje ponekad rizikuju rezultat, ali i odgovornost kada te odluke ne donesu očekivani efekat.
Crna Gora je u ovom turniru imala momente vrhunske igre, ali i pokazala ranjivost kada momentum izmakne kontroli. Za mladu i još uvijek rastuću selekciju, ovakve lekcije mogu biti korisne, ali samo ako se iz njih izvuče konkretna pouka.
Poraz od Hrvatske nije katastrofa, ali način na koji je do njega došlo ostavlja prostor za analizu i blagu, konstruktivnu kritiku. Vaterpolo se, ipak, ne igra eksperimentima, već sigurnošću, pogotovo kada se odlučuje o visokom plasmanu na svjetskoj sceni.
ETOportal / Sportska redakcija
