Na Cetinju su danas zastave spuštene na pola koplja, u znak sjećanja na tragediju koja je prije godinu dana zavila Prijestonicu u tugu i tišinu kakvu ovaj grad ne pamti.
Prošle godine, u danu koji je trebalo da bude običan, desilo se nešto što se ne zaboravlja i što se ne može objasniti riječima. Grad heroja, istorije i ponosa tada je zanijemio. Ulice su utihnule, a bol se uvukla u svaki dom, svaku porodicu, svako srce.
Cetinje danas ne govori glasno. Govori tišinom. Spuštenim zastavama, zapaljenim svijećama i pogledima koji se razumiju bez riječi. Govori sjećanjem na izgubljene živote i tugom koja i dalje traje, ali i dostojanstvom koje ovaj grad nosi čak i u najtežim trenucima.
Prošla godina donijela je i jedno čudo – čudo zajedništva. U najtežem času, Cetinje je pokazalo da bol dijeli, da ne zaboravlja i da stoji uz svoje, bez podjela, bez buke, samo ljudski.
Ova godišnjica nije samo podsjećanje na tragediju, već i opomena – da se životi čuvaju, da se zlo ne ponovi i da se sjećanje njeguje, jer zaborav nikada ne smije biti opcija.
Cetinje pamti. Cetinje tuguje. Cetinje ne zaboravlja.
ETOportal