Čovjek koji je cijelu svoju političku karijeru proveo pokušavajući razdvojiti Belgiju, sada je na putu da postane njen premijer – iako insistira da ne želi taj posao.
Lokalni izbori u nedjelju otvorili su put Bartu De Weveru, belgijskom istaknutom političaru i pobjedniku nacionalnih izbora u junu, da konačno preuzme vođstvo u zemlji.
Pregovori o formiranju nove vlade otegnu se mjesecima i gube na intenzitetu, ali lokalni izbori su sada tom procesu dali novi podsticaj.
Stranke koje su pobijedile u junu sada se nadaju da će De Wever iz Novog flamanskog saveza (N-VA) preuzeti kormilo prije Božića. Belgijski kralj sastao se sa De Weverom u četvrtak, tražeći od njega da sklopi sporazum „u razumnom roku“, što predstavlja kraljevski kod za „požuri“, i da ga izvijesti o svom napretku 4. novembra.
Za De Wevera ova situacija predstavlja delikatnu dilemu.
Šef stranke flamanskih nacionalista također je gradonačelnik Antwerpena – drugog po veličini belgijskog grada – gdje je prošle nedjelje zadržao udoban pobjednički jastuk u odnosu na druge stranke. Izbor između ostanka u Antwerpenu i preuzimanja vođstva Belgije opisuje kao bitku između srca i glave. Dok je prošlog proljeća apelovao na birače da postane premijer, rekao je da se “kao osoba ne veseli mogućnosti da postane premijer”.
„Stvarno, strahujem od toga neizmjerno,“ izjavio je.
Unatoč njegovim dvojbama, sada vodi pregovore o formiranju nacionalne vlade između svoje stranke N-VA, centrista CD&V-a i Les Engagésa, liberala Reformističkog pokreta (MR) koji govore francuski, kao i socijalističke stranke Vooruit iz nizozemskog govornog područja, piše Politico.
Iz evropske perspektive, flamanski nacionalistički premijer, barem na papiru, predstavlja najgoru noćnu moru Bruxellesa. Šta bi se dogodilo sa evropskim institucijama i NATO-om da zemljom domaćinom upravlja čovjek koji cijelu svoju političku karijeru napada Belgiju?
Ne smije se zanemariti niti njegovo političko opredjeljenje.
De Weverovi flamanski nacionalisti potječu iz desničarskih evropskih konzervativaca i reformista u Evropskom parlamentu. To bi značilo jednog vođu manje za stolom Evropskog vijeća koji je povezan s centrističkim snagama koje su podržale Ursulu von der Leyen da ostane na mjestu predsjednice Evropske komisije.
Zašto se onda čini da niko nije previše uzrujan? De Wever je na belgijskim izborima iznenadio pobjedom nad krajnje desnim Vlaams Belangom, koji je mjesecima vodio u anketama. Protuimigracijska stranka želi Flandriju pretvoriti u nezavisnu odcijepljenu državu – čime bi rizikovala mjesece, a možda i godine političke nestabilnosti.
Tako je 9. juna belgijska elita osjetila olakšanje, a ne prestravljenost, zbog mogućnosti da De Wever bude sljedeći belgijski vođa, a ne ultradesničarski.
Međutim, De Wever se suočava s izborom koji će definirati njegovu političku ostavštinu: državničkom mudrošću ili ideologijom?
Objašnjenje De Weverovog političkog uspjeha nekome ko nije Belgijac (ili čak Belgijac koji govori francuski) je izazovno. Ciničan je, arogantan i lako nadmašuje sve za stolom. Također je loš u prijatnom čavrljanju i ima blagu germofobiju, što kampanje čini dodatnim izazovom.
Kako se onda pokazao tako izdržljivim? Predsjednik je stranke od 2004. godine, što je izvanredno u doba kada većina političara raste i pada brže od burze.
🇧🇪 Bart de Wever, politicus voor NVA: „Dit is natuurlijk geen crisis die Poetin heeft veroorzaakt. Dit is een crisis die Europa zelf over zich heeft afgeroepen door haar eigen primaire energieproductie radicaal af te bouwen.“ pic.twitter.com/tsRbHUT9mw
— Strijder124 (@Strijder124) September 6, 2022
“Mogli ste primijetiti da je on čovjek koji veoma brzo shvata stvari i vrlo brzo reaguje,” rekao je Geert Bourgeois, koji je prije dva desetljeća osnovao stranku i predao vođstvo De Weveru. “Bart je šahista. Primijetio sam da ima sposobnosti. Nije da ima samo stratešku viziju, već je i dobar u debatama.”
U dva desetljeća, De Wever je uspio transformirati N-VA iz rubne stranke sa samo jednim izabranim članom u parlamentu u najveću političku snagu u zemlji. Tokom tog perioda, postao je i ostao jedan od najpopularnijih političara u zemlji.
U ranim danima njegove karijere, izuzetno popularan TV kviz katapultirao ga je u javni prostor. Belgija je upoznala intelektualca koji je bio opsjednut antičkom istorijom, ali je istovremeno uživao u burgundskoj kuhinji (De Wever je tada imao 142 kilograma) i bio britak na jeziku i inteligentan. Njegov legendarni odgovor kada mu je dodijeljen maksimalan broj bodova nakon imenovanja raznih životinjskih vrsta u kvizu ostao je zabilježen: „Ne može ti se cijeli dan bacati sranje u glavu, a da iz toga nešto ne naučiš.“
Imao je pravo. Nije riječ samo o tome da De Wever ima odnos ljubavi i mržnje s Belgijom. Ista stvar se dešava kada obrnemo uloge: građani ga ili vole ili mrze. U anketi je jednom osvojio i titulu „Političara godine“ i „Ku*** godine“.
Iako ga politički protivnici duboko poštuju zbog intelekta i sposobnosti raspravljanja, može biti i hladnokrvan kada je to potrebno.
“On zna biti brutalan u svojoj strategiji. Kao povjesničar, voli čitati o bitkama Julija Cezara, koji je bio neumoljiv,” rekao je Egbert Lachaert, bivši predsjednik stranke flamanskih liberala Otvorenog VLD-a i kolega s kojim je De Wever često žestoko polemizirao u javnosti.
De Wever se jednom pozvao na poznati citat bivšeg predsjednika SAD-a Harryja Trumana, da „ako želiš prijatelja u Washingtonu, nabavi psa“. Čini se da isto vrijedi i za Belgiju.
Transformirao je N-VA iz pokreta s jednom temom u stranku širokog tematskog djelokruga, ekonomskog desničara i kulturno konzervativnog, nazivajući je „flamanski CSU“ u odnosu na konzervativne bavarske kršćanske demokrate.
“On je konzervativac, uvijek je to bio i ostao,” rekao je Karl Drabbe, koji je objavio neke od De Weverovih knjiga i potječe iz flamanskog pokreta.
Najnovija De Weverova knjiga, “On Woke”, označena je kao pamflet “protiv rata samouništenja koji dobar dio intelektualne elite vodi protiv modernog, zapadnog društva”.
Dok je njegova konzervativna ideologija ostala postojana tokom godina, De Weverov preferirani način postizanja veće flamanske autonomije je evoluirao. Da bi transformisao N-VA u vladajuću stranku, De Wever je morao više razmišljati u smislu moći i pokušaja promjene zemlje iznutra, rekao je Drabbe.
Na kraju, to je dovelo do masovne akumulacije moći.
N-VA je deset godina vodila regionalnu vladu Flandrije i bila dio belgijske vladajuće koalicije između 2014. i 2018.
To je omogućilo flamanskim nacionalistima da prošire svoj uticaj – ne samo unutar ključnih flamanskih pozicija kao što je luka Antwerpen, već i u najistaknutijim belgijskim ekonomskim institucijama kao što je Narodna banka ili u belgijskoj diplomaciji. De Weverova uloga u Antwerpenu dala mu je platformu da se profilira kao snažni desničar koji nema milosti prema kriminalu, domaćim terorističkim mrežama i drogama.
Takva namjerna, postepena akumulacija moći ima sasvim drugačiji osjećaj od provokativnog De Wevera koji je 2005. godine odvezao 12 kamiona natovarenih lažnim novcem u južnu regiju Valoniju, gdje se govori francuski – samo da bi naglasio da Flandrija krvari previše novca prema svom siromašnijem susjedu.
De Wever ima veliki talent da se promijeni iz temelja, smatra Bart Maddens, politolog s Katoličkog univerziteta u Leuvenu.
„Odrastao je kao buntovnik, s puno duhovitosti. A onda se postepeno transformisao u više državnika s većom privlačnošću,“ rekao je Maddens.
Međutim, tokom uspona na vlast, De Wever nije uspio ispuniti najvažnije obećanje: više flamanske autonomije, što bi na kraju dovelo do flamanske nezavisnosti.
„Povijest ima svoj smjer i ne može se izmijeniti. U Evropi su zapravo bile još samo dvije zemlje poput Belgije: Čehoslovačka i Jugoslavija. Dvije od tri su već nestale,“ rekao je De Wever u intervjuu za De Tijd.
Unatoč političkom pragmatizmu, flamanska stvar duboko je ukorijenjena u njegovu politiku i porodičnu istoriju. Njegov otac je stavio člansku iskaznicu flamanske nacionalističke stranke, koja je prethodila N-VA, u De Weverovu pelenu ubrzo nakon njegova rođenja. Njegov brat Bruno je jedan od najpoznatijih povjesničara flamanskog nacionalizma.
„De Wever i njegova stranka daleko su dogurali,“ rekao je Wouter Beke, poslanik Evropskog parlamenta, koji je bio predsjednik stranke flamanskih kršćanskih demokrata između 2010. i 2019., često pregovarajući sa svojim kolegom iz N-VA.
Beke i De Wever, koji su se upoznali na istom univerzitetu, uvijek su dijelili duboko međusobno poštovanje.
Stvari su sada drugačije.
De Wever je belgijske izbore u junu vidio kao trenutak „sad ili nikad“ za svoj životni politički cilj. Jedini način da se stvari pokrenu, tvrdio je tokom kampanje, bio je da sam preuzme najvišu dužnost.
„Prisutna je velika frustracija unutar N-VA da, uprkos izbornim uspjesima, stranka nikada nije uspjela ništa postići u smislu državne reforme,“ rekao je politolog Maddens.
“To počinje opterećivati i De Wevera lično i N-VA uopšte. Oni ne žele propustiti ovu istorijsku priliku ili ući u istoriju kao flamansko-nacionalistička stranka koja nije uspjela postići ništa u smislu autonomije.”
De Wevera sada čeka velika, gotovo nemoguća zagonetka. Da bi postigao veću flamansku autonomiju, mora pridobiti svoje kolege koji govore francuski, što bi moglo dovesti do višegodišnjeg političkog haosa.
Godinama su se frankofoni političari ponosili time što ne pregovaraju s čovjekom kojeg vide kao vraga. Međutim, sada kada je ekstremno desničarski Vlaams Belang stekao prednost u Flandriji, De Wever gotovo da djeluje mainstream i u frankofonskoj Belgiji.
Ipak, iako bi njegovo prihvatanje kao belgijskog premijera funkcionisalo, nisu zainteresovani za pregovore o još jednoj institucionalnoj reformi.
To znači da je De Wever mjesecima pregovarao s flamanskim demokršćanima, flamanskim socijalistima i liberalima koji govore francuski kako bi uspostavio vladu desnog centra s ciljem da dovede u red finansije u zemlji. Paralelno, ta bi nova vlada postavila temelje za veću regionalnu autonomiju, iako malim koracima.
Neizbježno, to dovodi do rizika od propasti kada je u pitanju dodatna flamanska autonomija.
Takođe, krajnje desna opozicija dobiće lako municiju za napad: odustaje li De Wever ponovo od svojih načela u zamjenu za vlast?
“Oni koji pokušaju isušiti belgijsku močvaru rizikuju prije svega da se sami u njoj utope,” komentarisao je Tom Van Grieken, predsjednik stranke Vlaams Belang.
Istaknuti političar N-VA itekako je svjestan tog rizika, rekli su belgijski zvaničnici upoznati s njegovim razmišljanjima, kojima nije bilo dopušteno slobodno govoriti zbog pregovora s vladom.
Nije slučajnost da je De Wever svoj pobjednički govor 9. juna započeo latinskom izrekom „ad astra per aspera“: Kroz trnje do zvijezda.
De Weveru je bilo dovoljno teško doći do mjesta gdje je sada, ali problemi koji dolaze mogli bi biti još gori. Pitat će se može li izdržati premijersku dužnost koja bi mu potencijalno mogla uništiti ugled kako bi postigao vrhunac flamanske nezavisnosti.
Izvor: Jutarnji.hr