Visoke temperature nijesu samo meteorološki fenomen; one su duboko biološki izazov. U trenucima kada živa u termometru pređe trideseti podiok, čovjek se mijenja , ne samo spolja, već i iznutra. Nismo svoji kad je prevruće. Nauka to odavno potvrđuje, a svakodnevno iskustvo, posebno u južnim krajevima Crne Gore, čini da to i nesvjesno osjećamo: razdražljivost, slabost, konfuzija, pa čak i gubitak svijesti, sve to nije pitanje karaktera, već fiziologije.
Ljudsko tijelo funkcioniše optimalno na temperaturi od oko 37 stepeni Celzijusa. Kada okolina postane toplija, organizam mora uložiti dodatni napor kako bi sačuvao tu ravnotežu, putem znojenja, širenja krvnih sudova i ubrzanja rada srca. Ali, kada spoljna temperatura pređe 35 stepeni, a vlažnost vazduha poraste, mehanizmi termoregulacije postaju sve manje efikasni. Tijelo gubi sposobnost hlađenja, a posljedice mogu biti ozbiljne: od blagih stanja kao što su toplotni osip ili dehidracija, pa sve do toplotnog udara, koji predstavlja hitno medicinsko stanje.
Toplotni udar (ili sunčanica) nastaje kada tjelesna temperatura pređe 40 stepeni. Simptomi uključuju glavobolju, vrtoglavicu, povišen puls, mučninu, konfuziju i gubitak svijesti. Mozak, kao najosjetljiviji organ na temperaturne promjene, prvi trpi. Kognitivne funkcije se usporavaju, motorika postaje nesigurna, a emocionalna stabilnost narušena. Zato ne treba da nas čudi što ljudi postaju nervozniji, manje tolerantni i podložni impulzivnim reakcijama kada su izloženi velikoj vrućini.
Srce je još jedan vitalni organ koji trpi. Da bi tijelo ostalo hladno, srce mora pumpati više krvi ka površini kože, što znači dodatni napor za kardiovaskularni sistem. Kod starijih osoba, hroničnih bolesnika i onih sa srčanim oboljenjima, ovo može dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja. Studije su pokazale da se tokom toplotnih talasa povećava broj hospitalizacija i smrtnosti, naročito među ranjivim grupama.
Zanimljivo je da toplota utiče i na hemijske procese u mozgu. Povećava se nivo kortizola, hormona stresa- a smanjuje se sposobnost koncentracije i donošenja racionalnih odluka. U urbanim sredinama, gdje je efekat „urbanog toplotnog ostrva“ izraženiji, mentalno zdravlje stanovništva biva dodatno opterećeno. Povezanost između visokih temperatura i porasta agresivnog ponašanja, kao i mentalnih kriza, predmet je brojnih psiholoških istraživanja.
Zato nije samo stvar komfora kad potražimo hladovinu, rashlađenu prostoriju ili čašu hladne vode. To je stvar biološkog opstanka. Ljudski organizam, iako čudesno prilagodljiv, ima granice. A kada je prevruće, mi jednostavno nijesmo u svom najboljem izdanju, fizički, emotivno, ni mentalno.
U vremenu kada klimatske promjene čine ekstremne vrućine sve češćim i intenzivnijim, svjesnost o njihovom učinku na ljudsko zdravlje postaje neophodna. Nije slabost priznati da nas ljetnje žege iscrpljuju; to je znanje koje može spasiti život, naš ili tuđi.
ETOportal/
