Podgorica i cijela plavo-bijela porodica danas je žalosna, u 75. godini preminuo je Savo Maco Rogošić, bivši fudbaler i dugogodišnji trener Budućnosti, čovjek koji je gotovo cijeli svoj život ugradio u temelje najvećeg crnogorskog kluba.
Rogošić je bio simbol vjernosti i odanosti. Računajući mlađe kategorije, u Budućnosti je proveo čak 53 godine, 42 kao prvotimac i trener. Prošao je kroz sve uspone i padove klub, od čuvenih baraža za Prvu ligu i istorijskog ulaska u elitu, do finala Kupa 1977. godine. Sve je nosio dostojanstveno, onako kako to priliči pravom podgoričkom gospodinu, tihom snagom, ponosom i dostojanstvom.
Zaostavština koju je ostavio kao igrač ogromna je, ali ona trenerska još veća. Kao učitelj, pedagog i prijatelj, izveo je na put generacije i generacije mladih fudbalera. Pod njegovom rukom stasali su brojni asovi, a posebno je ponosan bio na posljednji omladinski Kup Maršala Tita 1991. godine, osvojen protiv Rijeke nakon penala na Marakani, trofej sa „njegovom djecom“ o kojem je uvijek govorio sa posebnom emocijom.
Sam je znao da najbolje opiše svoju ljubav: „Budućnost je moja porodica. A mlađi moraju da znaju da je Budućnost uvijek bila i da će uvijek biti, veliki klub.“
Njegov odlazak ostavlja prazninu u srcima svih koji vole Budućnost, ali i u fudbalskoj Podgorici. Savo Maco Rogošić ostaje upisan u istoriju ne samo kao igrač i trener, već i kao čovjek koji je čitav život posvetio jednom dresu i jednoj boji.
Plavo-bijela porodica nikada ga neće zaboraviti.
ETOportal / Sportska redakcija
