Sjenka ispod površine mora, pa zatim ljupka njuška koja viri iznad talasa , tako je ribar iz Crne Gore zabilježio rijetki trenutak: susret sa sredozemnom medvjedicom (Monachus monachus), vrstom koja se danas smatra jednom od najugroženijih na svijetu. Snimak je odmah dostavljen Institutu za biologiju mora u Kotoru, gdje je potvrđeno da se zaista radi o ovom izuzetnom morskom sisavcu. Susreti sa ovom vrstom predstavljaju pravu senzaciju, ali i potencijalni nagovještaj njenog povratka.
Sredozemna medvjedica je jedan od najvećih predstavnika tzv. „pravih“ tuljana. Može narasti do 2,8 metara i težiti oko 300 kilograma. Njeno tijelo je aerodinamičnog oblika, bez vanjskih ušiju, sa izuzetno osjetljivim brkovima koji joj pomažu u detekciji plijena. Ispod kože nalazi se sloj masti koji omogućava stabilnu tjelesnu temperaturu, čak i tokom dugih zaranjanja do 200 metara dubine.
Ima odličan vid pod vodom, osjetljiv sluh i razvijen njuh, osobine koje su ključne za preživljavanje u mračnim, nepristupačnim morskim špiljama gdje se često skriva.
Ove medvjedice žive u malim populacijama. Mužjaci su teritorijalni i okupljaju „harem“ ženki s kojima se pare u moru. Ženke dostižu spolnu zrelost sa 3-4 godine, a mužjaci sa 5-6. Trudnoća traje 9–11 mjeseci, nakon čega na kopnu rađaju jedno mladunče, najčešće u izolovanoj morskoj špilji. Dojenje može trajati i do pet mjeseci, što je najduži period kod svih vrsta tuljana.
Mladunci se rađaju prekriveni crnim lanugom (meko krzno) s bijelom mrljom na stomaku, koja je različita kod mužjaka i ženki i koristi se za identifikaciju.
Nekada prisutna duž čitave obale Mediterana, uključujući Crno more i sjeverozapadnu Afriku, sredozemna medvjedica je danas svedena na manje populacije, pretežno u Grčkoj i Turskoj. Intenzivan lov, uništavanje staništa, urbanizacija i zaplitanje u ribarske mreže doveli su ovu vrstu na ivicu istrebljenja. Danas se procjenjuje da ih u svijetu postoji svega 800 do 1000.
U Crnoj Gori i Albaniji bilježi se sve više viđenja odraslih jedinki i mladunaca, što stručnjaci ocjenjuju kao pozitivan indikator mogućeg povratka vrste na ove prostore.
U okviru projekta „Adriatic Monk Seal Project“, koji se sprovodi uz podršku više naučnih i zaštitarskih institucija, sprovodi se monitoring medvjedica na istočnoj obali Jadrana. Poseban akcenat stavlja se na zaštitu njihovih ključnih staništa, morskih špilja pogodnih za razmnožavanje i odmor. „Da bi se smatralo da se vrsta zaista vratila, potrebno je dokumentovati razmnožavanje i opstanak mladunaca na teritoriji“, ističe Ante Kodžoman, rukovodilac projekta.
U slučaju susreta sa sredozemnom medvjedicom, bilo na kopnu ili moru:
-Držite se na bezbjednoj udaljenosti.
-Ne ometajte životinju.
-Prijavite opažanje putem 112 ili direktno relevantnim institucijama.
-Ako je moguće, dokumentujte susret foto/video zapisom.
-Ne dijelite tačnu lokaciju na društvenim mrežama ,diskrecija je ključna za očuvanje ove osjetljive vrste.
Povratak sredozemne medvjedice na crnogorsko primorje bio bi ne samo biološko, već i simbolično bogatstvo, znak da još ima nade za suživot čovjeka i prirode. Ali, za takav uspjeh potrebna je saradnja: institucija, naučnika, ribara i građana. Samo zajednički možemo stvoriti uslove za trajni povratak ove veličanstvene vrste u naše more.
ETOportal / V.M.
