PODGORICA – Kada je u januaru ove godine Miodrag „Grof“ Božović pompezno predstavljen kao spasilac koji će stabilizovati ekipu i uvesti je u kvalifikacije za evropska takmičenja, malo ko je mogao da zamisli da će iskusni stručnjak pobjeći sa klupe samo tri kola prije kraja sezone. Božovićev odlazak pod pritiskom najvatrenijih navijača, koji su banuli u trening kamp kluba da lično „presude“ šefu struke, predstavlja ogledalo apsolutnog bezvlašća, diletantizma i sportske degradacije koja je podgorički klub pretvorila u regionalni predmet podsmijeha.
Ostavka koja je uslijedila nakon sramotnog remija u Bijelom Polju, gdje je Budućnost nastavila crni niz od pet utakmica bez pobjede i bez postignutog gola, ogolila je surovu realnost. Nekadašnji šampion se sada, tri kola prije kraja, grčevito bori da izbjegne zonu baraža za opstanak, dok mu Jezero diše za vrat sa samo tri boda zaostatka.
Grofova zimska bajka: 11 pojačanja i nula rezultata
Dolazak Božovića u januaru, u paketu sa sportskim direktorom Nenadom Maslovarom, najavljivan je kao renesansa. Uprava mu je obezbijedila odriješene ruke i čak 11 novih pojačanja. Ipak, milionski ugovori i bombastična imena na papiru na terenu su izgledali kao raštimovani orkestar.
Božović je naslijedio ekipu na 11. mjestu sa ogromnim minusom u odnosu na lidera Sutjesku, ali umjesto stabilizacije, donio je potpunu letargiju. Umjesto na evropsku scenu, gdje klub ionako nije dobio licencu zbog finansijske neodgovornosti administracije, „Grof“ ostavlja tim u stanju kliničke smrti, samo dan nakon što je predsjednik kluba Boris Spalević podnio ostavku i pobjegao sa broda koji tone.
Trenerska vrteška i tjeranje sopstvenih legendi
Da problem nije u jednom čovjeku, već u trulom sistemu koji proždire sve pred sobom, pokazuje podatak da je Božović čak peti trener koji je ove sezone sjedio na klupi Budućnosti. Ta statistika dostojna je amaterskih liga, a ne kluba sa takvom tradicijom:
- Ivan Brnović: Otpušten u junu tokom priprema u Sloveniji zbog navodnih „narušenih međuljudskih odnosa“ i sukoba sa navijačima.
- Nenad Lalatović: Izdržao je svega 53 dana. Nakon istorijske blamaže i eliminacije u Evropi od jermenske Noe i moldavskog Milsamija, otpušten je tek nakon avgustovskog poraza u Tivtu.
- Ivan Delić: Privremeno rješenje koje je napustilo kormilo već sredinom septembra.
- Dejan Vukićević: Njegov mandat ostaće upamćen po neshvatljivoj čistki u kojoj je iz ekipe odstranio ikone kluba i najiskusnije igrače – kapitena Petra Grbića, Igora Ivanovića, Adnana Orahovca, Luku Mirkovića i Vladana Adžića, zajedno sa svim strancima.
- Miodrag Božović: Došao kao spasilac, otišao kao bjegunac tri kola prije kraja.
Tjeranjem sopstvenih legendi i kapitena koji su decenijama krvarili za plavi dres, uprava i treneri su svjesno uništili hemiju u svlačionici i identitet kluba.
Klub bez licence, bez uprave i bez dostojanstva
Rezultat ovakvog sistematskog uništavanja je činjenica da je Budućnost danas klub bez trenera, bez predsjednika, bez igre i bez evropske licence. Menadžment koji je dozvolio da se pet trenera izmijenja u nepunihi godinu dana, dok se igrači tjeraju i dovode na traci, pokazao je hronični nedostatak vizije.
Budućnost više ne gubi samo bodove – ona je izgubila dostojanstvo, a tribine su preuzele ulogu upravnog odbora. Ko god da sjedne u vruću fotelju tri kola prije kraja, imaće zadatak ne da uvede klub u Evropu, već da spriječi istorijsku sramotu selidbe u niži rang takmičenja.
ETOportal/Sportska redakcija
