Sve je očiglednije da ljetnji raspust, umjesto da bude vrijeme bezbrižnosti za djecu, za roditelje postaje jedan od najzahtjevnijih logističkih perioda u godini. Dva i po mjeseca, koliko traje školski odmor, u praksi se ne mogu “pokriti” godišnjim odmorima, odlascima na more ili boravkom kod rodbine. Kada se sve sabere, ostaje i do četrdesetak dana koje treba ispuniti sadržajem, strukturom i brigom. Upravo tu počinje prostor svakodnevne improvizacije, u kojem se roditelji snalaze između posla, finansija i potrebe da dijete ima sigurno i kvalitetno okruženje.
Čak i u porodicama koje imaju podršku baka i đedova, ili mogućnost rada od kuće, ljetnji mjeseci donose kontinuirano balansiranje između obaveza i krivice. Pitanje “da li dijete provodi dovoljno kvalitetno vrijeme” postaje stalna unutrašnja dilema, često praćena brigom zbog prekomjernog vremena pred ekranima. Psihološkinja Jelena Vukičević podsjeća da roditelji treba da budu realni u procjeni svojih mogućnosti i da iz onoga što im je dostupno izvuku maksimum. „Šta god da se radi, biće dovoljno dobro ako je roditelj u potpunosti usmjeren na dijete i ako pažnju ne odvlači telefon“, naglašava ona, dodajući da je za mlađu djecu igra ključna razvojna potreba, a ne samo način popunjavanja vremena.
U takvom kontekstu, ljetnji kampovi, boravci i organizovani programi postaju jedna od rijetkih struktura koja roditeljima nudi predvidljivost i djeci socijalno i razvojno stimulativno okruženje. Ipak, ono što je nekada bio sistem široko dostupnih i institucionalno organizovanih programa, danas je uglavnom zamijenjeno tržišnom ponudom različitog kvaliteta i cijene. Dnevni boravci i kampovi, čije se cijene kreću od oko 260 do 450 eura mjesečno, za mnoge porodice predstavljaju ozbiljan finansijski izazov, posebno u periodu kada su i ostali troškovi života u porastu. Umjesto univerzalno dostupnog sistema, roditelji se sve češće oslanjaju na individualna, fragmentisana i komercijalna rješenja.
U Crnoj Gori se tako mijenja i sama slika dječijeg ljeta. Nekadašnji organizovani kampovi na Ivanovim Koritima i u Bečićima u okviru JU „ Lovćen-Bečići, na Veruši i Sutomoru kroz programe JU Dječiji savez Podgorica i Crvenog krsta Crne Gore bili su mjesta kroz koja su prolazile generacije djece iz cijele zemlje, ali i iz inostranstva – prostori u kojima su se učili plivanju, planinarenju, prvoj pomoći i zajedništvu. Danas su mnogi od tih kapaciteta zatvoreni, zapušteni ili komercijalizovani, dok su sistemski programi gotovo nestali. Ostali su tek pojedinačni sportski i klupski kampovi, bez šire društvene mreže koja je ranije omogućavala da ljeto za svako dijete bude jednako dostupno, bez obzira na materijalni status porodice. U takvom ambijentu, roditelji i djeca sve više zavise od ličnih mogućnosti, dok ideja zajednički organizovanog i dostupnog dječijeg ljeta polako ostaje u prošlosti.
NVO “ Dječiji savez Crne Gore „
