Istek roka za usklađivanje poslovanja sa Zakonom o privrednim društvima otvorio je ozbiljno pitanje pravnog statusa velikog broja privrednih društava u Crnoj Gori, posebno onih čiji su osnivači država i jedinice lokalne samouprave. Iako je zakonski rok istekao 15. juna, znatan broj društava nije uskladio statute, osnivačke akte niti modele korporativnog upravljanja sa važećim propisima. Time je otvorena dilema da li organi upravljanja u tim društvima nastavljaju da funkcionišu na potpuno nespornom pravnom osnovu ili se nalaze u prelaznom normativnom režimu koji zahtijeva dodatno zakonsko razjašnjenje. Takva situacija direktno utiče na pravnu sigurnost, zakonitost korporativnog upravljanja i povjerenje u institucionalni sistem.
Posebnu pravnu složenost predstavlja činjenica da je neposredno nakon isteka roka usvojen Zakon o upravljanju privrednim društvima u vlasništvu države, kojim se upravo za društva u državnom i lokalnom vlasništvu uspostavlja novi model upravljanja i propisuje rok od dvanaest mjeseci za usklađivanje organizacije, poslovanja i registracije promjena. Time je otvoreno pitanje primjene načela lex specialis derogat legi generali, prema kojem poseban zakon ima prednost u odnosu na opšti kada uređuje istu pravnu materiju. Upravo na tom pravnom principu zasniva se stav da društva u javnom vlasništvu ne bi trebalo da prolaze kroz dvostruki postupak izmjene statuta i organa upravljanja u kratkom vremenskom periodu, jer bi takvo postupanje bilo suprotno načelima pravne sigurnosti, ekonomičnosti i racionalnosti pravnog sistema.
Dodatni problem proizlazi iz činjenice da lokalna javna preduzeća nijesu uređena isključivo Zakonom o privrednim društvima. Njihov pravni položaj istovremeno određuju Zakon o lokalnoj samoupravi, Zakon o državnoj imovini, Zakon o finansiranju lokalne samouprave, Zakon o radu, Zakon o sprečavanju korupcije i drugi sistemski propisi. Posljedica je neujednačena praksa u kojoj ista zakonska norma proizvodi različite pravne efekte, zavisno od institucionalnih i političkih okolnosti u pojedinim lokalnim samoupravama.
Sa aspekta privrednog i upravnog prava, ovakva pravna neizvjesnost može proizvesti ozbiljne posljedice po zakonitost rada organa upravljanja, pravnu valjanost njihovih odluka i sigurnost pravnog prometa. Ukoliko status društava i njihovih organa ostane normativno neprecizno definisan, postoji mogućnost osporavanja pojedinih upravljačkih i finansijskih odluka, što može imati posljedice na zaključivanje ugovora, realizaciju investicija, sprovođenje javnih nabavki, kreditne aranžmane i druge pravne poslove. Osim korporativnog aspekta, takva situacija može povećati odgovornost članova organa upravljanja i izvršnih direktora, ukoliko bi se utvrdilo da su odluke donosili u uslovima neusklađenog pravnog statusa društva.
Upravo zbog toga neophodno je hitno uspostaviti jedinstveno i obavezujuće pravno tumačenje koje će otkloniti postojeće dileme i osigurati jedinstvenu primjenu zakona na teritoriji cijele države. Ukoliko nadležne institucije ne obezbijede pravovremeno normativno razjašnjenje ili odgovarajuće prelazne mehanizme, pravna nesigurnost mogla bi prerasti u institucionalni problem sa dugoročnim posljedicama po funkcionisanje javnog sektora, stabilnost lokalnih finansija i ukupnu vladavinu prava u Crnoj Gori.
ETOportal / mr Vojislav Marković
