Vještačka inteligencija sve više ulazi u škole i dječje živote. Da li AI pomaže učenju ili stvara generaciju koja manje razmišlja i istražuje?
AI Fokus/Nataša Goleš
Prije samo nekoliko godina pitanje da li će djeca koristiti vještačku inteligenciju u učenju djelovalo je kao tema iz nekog budućeg vremena. Danas više nije tako. AI alati postali su dostupni gotovo svima, a među njihovim korisnicima sve je više učenika koji ih koriste za domaće zadatke, objašnjenja lekcija, pisanje sastava ili pripremu testova.
Kao i svaka velika tehnološka promjena, vještačka inteligencija donosi i mogućnosti i izazove. Ona može biti izuzetno koristan pomoćnik, ali može postati i prečica koja djecu udaljava od najvažnijeg dijela obrazovanja – sposobnosti da samostalno razmišljaju.
Najveća vrijednost učenja nikada nije bila samo u pronalaženju tačnog odgovora. Suština je u procesu – u postavljanju pitanja, pokušajima, greškama, istraživanju i razvijanju vlastitog zaključivanja. Ako dijete za svaki zadatak samo zatraži odgovor od AI alata, postoji opasnost da preskoči upravo onaj dio kroz koji se znanje gradi.
Ali problem nije u samoj tehnologiji. Kao što kalkulator nije ukinuo matematiku, tako ni vještačka inteligencija ne mora uništiti učenje. Razlika je u načinu na koji se koristi.
AI može objasniti djetetu složenu lekciju jednostavnijim riječima, pomoći mu da pronađe dodatne informacije ili ponuditi drugačiji pogled na problem. Može biti svojevrsni digitalni tutor koji je dostupan u svakom trenutku. Međutim, ako postane zamjena za trud, čitanje i razmišljanje, onda njegova uloga postaje problematična.
Tu se pojavljuje najveći izazov za roditelje i nastavnike – pronaći granicu između pomoći i zloupotrebe. Zabraniti djeci korišćenje AI alata gotovo je nemoguće i vjerovatno nije ni pravi put. Djeca odrastaju u svijetu u kojem će vještačka inteligencija biti dio njihovog obrazovanja, posla i svakodnevnog života.
Mnogo važnije pitanje je: kako ih naučiti da je koriste odgovorno?
Dijete koje zna da postavi dobro pitanje, provjeri informaciju i kritički razmišlja neće biti slabije zbog AI tehnologije. Naprotiv, može imati veliku prednost. Ali dijete koje nauči da mu mašina uvijek daje gotova rješenja može izgubiti jednu od najvažnijih ljudskih sposobnosti – sposobnost samostalnog zaključivanja.
Škole se danas nalaze pred velikim zadatkom. Obrazovanje više ne može biti zasnovano samo na učenju činjenica napamet, jer informacije nikada nijesu bile dostupnije. Fokus mora biti na razumijevanju, kreativnosti, analizi i sposobnosti da se razlikuje tačna informacija od pogrešne.
Roditelji takođe imaju važnu ulogu. Nije dovoljno pitati dijete: „Jesi li koristio AI?“ Mnogo važnije pitanje je: „Kako si ga koristio?“
Vještačka inteligencija nije neprijatelj obrazovanja. Ona je alat. Kao i svaki alat, može biti iskorišćen za napredak, ali i za prečice koje dugoročno mogu imati posljedice.
Budućnost neće pripasti djeci koja se takmiče sa mašinama, već onoj djeci koja nauče da sarađuju sa tehnologijom, a da pritom sačuvaju ono što nijedan algoritam ne može zamijeniti – radoznalost, kreativnost i sposobnost da misle svojom glavom.
Jer najveće pitanje AI ere nije da li će mašine postati pametnije. Već da li ćemo mi naučiti djecu da ostanu ljudi.
ETOportal
