U Crnoj Gori radni dan, prema nezvaničnim pravilima dobre atmosfere, počinje tačno na vrijeme, dolaskom u kancelariju. Posao, međutim, ne treba požurivati. Prvo se mora popiti jutarnja kafa, provjeriti ko je šta rekao, prokomentarisati vremenska prognoza, stanje u državi i pitanje koje već godinama muči zaposlene: „Je li danas neko donio nešto slatko?“ Tek kada se završe najvažnije obaveze, može se razmisliti i o onim radnim.
Onda stiže druga kafa, jer prva nije bila radna, već „za razbuđivanje“. Nakon toga slijedi kratka pauza, koja se produži jer se slučajno sretnu kolege iz druge službe, pa se mora razmijeniti nekoliko važnih informacija, ko ide na odmor, ko je otvorio bolovanje i zašto je neko opet nervozan „zbog previše posla“. U međuvremenu, kancelarija je puna, evidencija uredna, svi su na radnom mjestu, samo je posao nakratko izašao da potraži slobodan termin.
Posebna priča su kafići u blizini državnih institucija, koji u vrijeme pauze često liče na produžene kancelarije. Stolovi su puni, kafe stižu u turama, a razgovori su toliko ozbiljni da bi slučajni prolaznik pomislio da se upravo donose najvažnije državne odluke. Pauza je, kažu, kratka, samo što se poslije prve kafe naruči druga, uz drugu stigne prijatelj, a uz prijatelja i tema koja se, razumije se, ne može završiti za deset minuta. Dok kancelarije strpljivo čekaju povratak svojih zaposlenih, u kafićima se radi punom parom, analizira se politika, fudbal, cijene, komšije i sve ono što je, barem tog jutra, hitnije od službenih obaveza.
A kad se približi kraj smjene, tada nastupa najosjetljiviji dio radnog dana, priprema za odlazak. Ne valja završavati ozbiljan posao deset minuta prije kraja, jer bi mogao da se otegne i ugrozi planove. Zato se dokumenta pažljivo ostavljaju za sjutra, uz optimističnu rečenicu: „Ovo ćemo prvo ujutro.“ A sjutra, kao i svakog dana, prvo ide kafa. Tako se zatvara savršeni krug crnogorskog radnog vremena: u kancelariju na vrijeme, na posao kad se stigne, a kući, naravno, tačno.
ETOportal / V.M.
