Dok Crna Gora ulazi u najopterećeniji dio turističke sezone, institucije ne bi smjele ostati nevidljive upravo onda kada su njihovo prisustvo i odgovornost najpotrebniji. Građani, turistički radnici i gosti koji dolaze iz inostranstva imaju pravo da znaju koliko je kontrola sprovedeno, koje su nepravilnosti otkrivene i da li su nadležni organi reagovali na vrijeme. Poreska uprava i Fitosanitarna inspekcija već su objavile podatke o pojačanim nadzorima, ali izostanak redovnih izvještaja drugih inspekcijskih službi otvara opravdano pitanje: da li se kontrole odvijaju planiranom dinamikom ili rezultati jednostavno ne stižu do javnosti? Iskustva stručnjaka iz oblasti javne uprave i upravljanja rizicima ukazuju da institucionalna tišina nikada ne doprinosi povjerenju. Naprotiv, kada nema dostupnih podataka, prostor popunjavaju sumnje, neprovjerene informacije i osjećaj da sistem reaguje tek nakon problema, umjesto da ih sprječava.
Tokom ljeta posebno je važan rad turističke, tržišne, sanitarne, zdravstveno-sanitarne, veterinarske, inspekcije rada, zaštite na radu, građevinske, ekološke i saobraćajne inspekcije. Njihove nadležnosti nijesu administrativna formalnost: one se neposredno tiču bezbjednosti hrane i vode, zaštite potrošača, uslova rada, kvaliteta usluga, legalnosti poslovanja i očuvanja prostora. Stručnjaci koji godinama prate rad kontrolnih organa upozoravaju da je preventivni nadzor najefikasniji kada je vidljiv, kontinuiran i zasnovan na procjeni rizika. Objavljeni rezultati kontrola imaju dvostruku funkciju — građanima pružaju osjećaj sigurnosti, a privrednim subjektima jasno stavljaju do znanja da se propisi nadziru i primjenjuju. Zato transparentnost ne bi smjela biti povremena medijska aktivnost, već redovna profesionalna obaveza. Institucija koja radi na terenu nema razlog da njen rad ostane skriven iza šturih saopštenja ili potpunog odsustva informacija.
Posebnu težinu ovom pitanju daje evropski put Crne Gore. U procesu pristupanja Evropskoj uniji ne ocjenjuju se samo usvojeni zakoni, već i njihova stvarna primjena, djelotvornost javne uprave i sposobnost institucija da odgovorno komuniciraju s javnošću. Oblasti poput bezbjednosti hrane, zaštite potrošača, tržišnog nadzora, radnih prava, zaštite životne sredine i suzbijanja sive ekonomije direktno su povezane s kvalitetom inspekcijskog sistema. Redovno objavljivanje broja nadzora, najčešćih nepravilnosti, izrečenih mjera i otklonjenih nedostataka bilo bi konkretan dokaz institucionalne otvorenosti, a ne samo deklarativno zalaganje za evropske standarde. Stručna praksa pokazuje da transparentni podaci podižu nivo odgovornosti, omogućavaju bolje procjene rizika i jačaju povjerenje u jednak tretman svih subjekata. Država koja očekuje poštovanje propisa mora biti spremna da javno pokaže kako ih nadzire.
Građani i turisti ne traže senzacionalizam, već pravovremene i provjerljive informacije o tome da li sistem zaštite funkcioniše. Koliko je objekata kontrolisano? U kojim oblastima su utvrđeni najveći rizici? Koje su mjere preduzete i da li su nepravilnosti otklonjene? To su pitanja na koja bi odgovori trebalo da budu dostupni bez čekanja na incident, vanrednu situaciju ili pritisak medija. Ako se problem dogodi, javnost će s pravom prvo pitati da li je nadzor bio dovoljan i da li je institucija reagovala na vrijeme. Zato izvještavanje inspekcija tokom turističke sezone mora postati standard, a ne izuzetak. Vidljive kontrole, jasni podaci i redovna komunikacija bili bi najbolji dokaz da država nije samo prisutna na papiru, već aktivno štiti javni interes u mjesecima kada je Crna Gora najizloženija, najposjećenija i najodgovornija prema svakome ko u njoj živi, radi ili boravi.
ETOportal / V.M.
