Potočarka ili dragušac nutritivno je izuzetno vrijedna lisnata biljka. Saznajte koje vitamine, minerale i bioaktivne spojeve sadrži i šta kaže nauka.
Potočarka, poznata i kao dragušac, jedna je od nutritivno zanimljivijih lisnatih biljaka, ali je na našim trpezama i dalje prilično zapostavljena. Ova biljka karakterističnog, blago ljutkastog ukusa pripada porodici kupusnjača, a savremena istraživanja sve više pažnje posvećuju njenom bogatstvu vitamina, minerala i bioaktivnih biljnih jedinjenja.
Potočarka (Nasturtium officinale) raste uz izvore vode, potoke i druge vlažne sredine, a tradicionalno se koristi u ishrani i narodnoj medicini. Danas je zanimljiva prije svega zbog nutritivnog sastava i prisustva glukozinolata, izotiocijanata, flavonoida, karotenoida i drugih biljnih jedinjenja.
Pregled istraživanja objavljen 2025. godine navodi da potočarka sadrži vitamine C, A, E i K, kao i minerale poput kalcijuma, gvožđa, magnezijuma i bakra. Posebno se izdvaja sadržaj glukozinolata, jedinjenja karakterističnih za biljke iz porodice kupusnjača.
Mala količina kalorija, mnogo vrijednih nutrijenata
Jedna od prednosti potočarke jeste to što se može uklopiti u različite obrasce zdrave ishrane bez značajnog povećanja kalorijskog unosa.
Kao lisnato povrće, potočarka obezbjeđuje vitamine i minerale, dok istovremeno sadrži relativno malo energije. Zbog toga može biti praktičan dodatak salatama, sendvičima, supama i drugim jelima.
Posebnu pažnju privlači vitamin C, važan antioksidans koji učestvuje u normalnom funkcionisanju imunskog sistema, stvaranju kolagena i boljoj apsorpciji gvožđa iz biljnih namirnica.
Potočarka takođe sadrži gvožđe i kalcijum, ali tvrdnje da ih uvijek ima „više nego špinat“ ili „više nego mlijeko“ treba uzimati s rezervom, jer nutritivne vrijednosti zavise od količine, sorte, uzgoja i načina pripreme. Zbog toga je preciznije govoriti o potočarki kao o vrijednom izvoru više mikronutrijenata, a ne o namirnici koja je univerzalno superiorna svim drugim izvorima.
Zašto su glukozinolati važni?
Jedna od najzanimljivijih karakteristika potočarke jeste sadržaj glukozinolata. To su sumporna biljna jedinjenja koja se, nakon oštećenja biljnog tkiva, mogu pretvoriti u izotiocijanate.
Među njima se posebno proučava fenetil-izotiocijanat (PEITC), bioaktivno jedinjenje kojem istraživanja pripisuju antioksidativna i druga biološka svojstva.
Važno je, međutim, napraviti razliku između laboratorijskih istraživanja i dokazanog učinka kod ljudi. Eksperimenti na ćelijama i životinjama pokazuju zanimljive potencijale, ali to samo po sebi nije dokaz da konzumiranje potočarke može spriječiti ili liječiti određenu bolest.
Potočarka kao dio zdrave ishrane
Najjednostavniji način da se iskoriste njene nutritivne vrijednosti jeste da se koristi kao dio raznovrsne ishrane.
Može se dodati svježim salatama, sendvičima i namazima, koristiti kao dodatak supama ili kombinovati sa drugim lisnatim povrćem. Zbog izraženog ukusa dovoljna je i manja količina da jelu doda svježinu i aromu.
Kao i kod drugog povrća, raznovrsnost je važnija od oslanjanja na jednu „supernamirnicu“. Potočarka može biti vrijedan dio jelovnika, ali njene prednosti treba posmatrati u okviru ukupne ishrane bogate povrćem, voćem, integralnim žitaricama, mahunarkama, orašastim plodovima i kvalitetnim izvorima proteina.
Važan savjet prije konzumiranja
Pošto potočarka raste u blizini vode, posebno je važno voditi računa o porijeklu biljke. Ne treba brati i jesti divlju potočarku iz neprovjerenih izvora ili potencijalno zagađenih voda. Sigurniji izbor je potočarka iz kontrolisanog uzgoja i pouzdanog izvora.
Potočarka možda nije najpoznatija namirnica na našim trpezama, ali njen nutritivni sastav opravdava mjesto u raznovrsnoj i uravnoteženoj ishrani. Bogata je vitaminima, mineralima, karotenoidima, glukozinolatima i drugim bioaktivnim jedinjenjima.
ETOportal
