Da li je Crna Gora koju danas gradimo zaista zemlja po mjeri djeteta ili prostor koji sve više prilagođavamo interesima investicija, betona i profita?
Prije 35 godina Crna Gora je proglasila sebe ekološkom državom. Danas, međutim, pred generacijama koje dolaze ostaje mnogo ozbiljnije pitanje od samog jubileja, kakvu smo Crnu Goru sačuvali za djecu? Da li će ona imati čiste rijeke, očuvane šume, slobodne plaže, planine bez devastacije i dovoljno prostora da upozna prirodu, ili će prirodu upoznavati kroz fotografije, udžbenike i ekološke kampanje? Jer dijete ne treba samo učiti šta je ekologija. Dijete mora imati gdje da vidi rijeku, da hoda kroz šumu, da se igra na livadi, da osjeti more, da upozna planinu i da razumije zašto se priroda ne može obnoviti novcem kada jednom bude uništena.
Crna Gora po mjeri djeteta ne može biti Crna Gora u kojoj je svaki slobodni prostor potencijalna građevinska parcela. Ne može biti zemlja u kojoj se višedecenijska stabla uklanjaju da bi se otvorio prostor za apartmane, u kojoj se prirodna obala mijenja betonom, a rijeke i šume posmatraju prvenstveno kroz njihovu ekonomsku vrijednost. Prirodni prostor nije prazan prostor koji samo čeka investitora. Šuma nije samo drvna masa. Rijeka nije samo potencijal za proizvodnju energije. Plaža nije samo turistički kapacitet. Planina nije samo lokacija za gradnju. Sve su to prostori djetinjstva, zdravlja, obrazovanja i života.
Zato pitanje ekologije mora postati i pitanje dječjih prava. Kakvo pravo na zdravo odrastanje ima dijete ako mu je vazduh zagađen, rijeka kontaminirana, javni prostor betoniran, a priroda sve udaljenija od svakodnevnog života? Kakvu ekološku svijest očekujemo od mladih ako smo smanjili njihov neposredni kontakt sa prirodom? Nekada su djeca odlazila u prirodu kroz škole u prirodi, dječija odmarališta i organizovane boravke na moru i planini. Danas se sve više odrastanja odvija između škole, stambenih blokova, saobraćaja i betonskih naselja. Ne možemo djecu učiti da vole prirodu, a istovremeno im prirodu oduzimati.
I zato 35 godina Ekološke države ne treba da bude samo datum koji ćemo svečano obilježiti. To treba da bude trenutak za društveno pitanje dali smo je dovoljno sačuvali za one koji dolaze poslije nas? Ako danas potrošimo prirodni resurs, budućim generacijama ne ostavljamo samo manje šuma, čistih voda i slobodnog prostora, ostavljamo im i račun za naše odluke. U Dječijem savezu Crne Gore vjerujemo da se prava mjera razvoja jedne zemlje ne vidi samo u broju novih zgrada, hotela i puteva, već i u tome koliko prostora ostavlja za djetinjstvo, prirodu i život. Crna Gora po mjeri djeteta zato nije romantična ideja. To je pitanje odgovornosti. Jer mi danas odlučujemo da li će dijete budućnosti naslijediti Crnu Goru koju može da upozna, voli i čuva, ili samo Crnu Goru koje će se sjećati kroz priče svojih roditelja.
NVO “ Dječiji savez “ Crne Gore
