Dok milioni ljudi svakodnevno koriste ChatGPT, Copilot, Gemini ili druge sisteme vještačke inteligencije, malo ko razmišlja o tome gdje se zapravo odvija sav taj „razgovor“. Iza svakog odgovora, svake generisane fotografije ili prevedenog teksta ne stoji magija, već hiljade servera smještenih u ogromnim data centrima širom svijeta.
AI Fokus/Nataša Goleš
Ti serveri rade neprekidno – 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici. Ono što se manje zna jeste da oni, osim ogromnih količina električne energije, troše i velike količine vode.
Zbog toga se posljednjih mjeseci sve češće postavlja pitanje: može li razvoj vještačke inteligencije ugroziti zalihe vode?
Odgovor nije jednostavan, ali je mnogo zanimljiviji od senzacionalističkih tvrdnji koje svakodnevno kruže internetom.
Zašto je data centrima potrebna voda?
Svaki računar proizvodi toplotu. Kada govorimo o serverima koji obrađuju milijarde zahtjeva dnevno, količina proizvedene toplote je ogromna.
Bez efikasnog hlađenja procesori bi se vrlo brzo pregrijali, što bi dovelo do kvarova i prekida rada. Upravo zbog toga data centri koriste sofisticirane sisteme za rashlađivanje.
U mnogim slučajevima to se postiže isparavanjem vode. Voda preuzima toplotu sa opreme, isparava i na taj način hladi servere. Takav sistem je energetski efikasniji od klasičnih klima uređaja, ali zahtijeva značajne količine vode.
Što više raste upotreba vještačke inteligencije, raste i potreba za izgradnjom novih data centara.
Koliko vode zapravo troše?
Brojevi su impresivni.
Prema zvaničnim podacima kompanije Google, njeni data centri su tokom 2023. godine potrošili više od 23 milijarde litara vode, pri čemu gotovo cjelokupna potrošnja otpada upravo na rashladne sisteme.
Naučnici procjenjuju da bi globalna infrastruktura potrebna za razvoj vještačke inteligencije već do 2027. godine mogla trošiti između 4,2 i 6,6 milijardi kubnih metara vode godišnje. Da bismo lakše razumjeli razmjere, riječ je o količini koja premašuje godišnju potrošnju vode čitavih država srednje veličine.
Međutim, ovdje treba napraviti važnu razliku.
To nije voda koju „popije“ ChatGPT.
To je voda potrebna da bi radili milioni servera koji istovremeno pokreću sisteme vještačke inteligencije, servise za skladištenje podataka, društvene mreže, video platforme, internet pretragu i brojne druge digitalne usluge koje svakodnevno koristimo.
Drugim riječima, AI jeste dio problema, ali nije njegov jedini uzrok.
Da li će zbog AI nestati vode na planeti?
Ne.
I upravo je to činjenica koja često izostane iz dramatičnih objava na društvenim mrežama.
Poljoprivreda i dalje troši daleko najveći dio svjetskih zaliha slatke vode. Zatim slijede industrija i proizvodnja energije.
Data centri predstavljaju mnogo manji udio u ukupnoj globalnoj potrošnji.
Ali…
Problem nastaje na lokalnom nivou.
Ako se veliki data centar izgradi u području koje već godinama trpi suše ili raspolaže ograničenim izvorima vode, tada njegova potrošnja može dodatno opteretiti lokalni vodovodni sistem.
Upravo zbog toga posljednjih godina pojedine zajednice u Sjedinjenim Američkim Državama izražavaju zabrinutost zbog ubrzane gradnje AI infrastrukture. U nekim gradovima građani traže detaljne procjene uticaja na vodne resurse prije nego što budu odobrene nove investicije.
Dakle, nije riječ o tome da će vještačka inteligencija „isušiti planetu“, već da može stvoriti ozbiljan pritisak tamo gdje je vode već sada malo.
Kompanije traže nova rješenja
Dobra vijest je da su najveće tehnološke kompanije svjesne ovog problema.
Google, Microsoft, Meta i druge kompanije ulažu milijarde dolara u razvoj održivijih sistema hlađenja.
Sve više data centara koristi zatvorene sisteme u kojima se ista voda reciklira više puta.
Na pojedinim lokacijama koristi se prečišćena otpadna umjesto pitke vode, dok se novi objekti sve češće grade u hladnijim klimatskim područjima gdje se serveri mogu hladiti spoljnim vazduhom tokom većeg dijela godine.
Razvijaju se i sistemi direktnog tečnog hlađenja procesora koji troše znatno manje vode od tradicionalnih rashladnih tornjeva.
Istovremeno, proizvođači čipova rade na razvoju energetski efikasnijih procesora koji proizvode manje toplote, čime se smanjuje i potreba za rashlađivanjem.
Neke kompanije otišle su i korak dalje.
Microsoft je postavio cilj da do 2030. godine postane takozvana „water positive“ kompanija – da prirodi vrati više vode nego što je potroši kroz projekte obnove riječnih slivova, zaštite izvorišta i unapređenja sistema za upravljanje vodnim resursima.
AI neće biti održiva bez održive infrastrukture
Razvoj vještačke inteligencije posljednjih godina podsjeća na početke interneta. Potražnja raste iz dana u dan, a infrastruktura pokušava da prati taj tempo.
Međutim, budućnost AI neće zavisiti samo od snažnijih procesora i bržih algoritama.
Podjednako će zavisiti od električne energije, vode i načina na koji će čovječanstvo upravljati prirodnim resursima.
Zato pitanje potrošnje vode nije razlog za paniku, već za odgovorno planiranje.
Svaki novi data centar moraće da bude projektovan tako da troši manje energije, koristi manje vode i ostavlja što manji uticaj na lokalnu zajednicu.
To neće biti samo ekološki imperativ, već i ekonomska nužnost.
Za kraj
Vještačka inteligencija neće ostaviti svijet bez vode. Ali će nas natjerati da prvi put ozbiljno razmišljamo o tome koliko prirodnih resursa troši digitalni svijet koji svakodnevno koristimo.
Možda najveća revolucija AI ere neće biti stvaranje još moćnijih modela, već razvoj tehnologija koje će ih učiniti održivim.
Jer budućnost ne pripada samo najpametnijoj vještačkoj inteligenciji.
Pripada onoj koja će znati da bude najefikasnija i najodgovornija prema planeti na kojoj radi.
ETOportal
