Brza hrana odavno više nije samo povremeni izbor kada nemamo vremena da kuvamo. Hamburger, pizza, pomfrit, kebab, pržena piletina ili sendvič često postaju najlakše rješenje za doručak, ručak ili večeru. Problem, međutim, nije u tome što smo jednom pojeli hamburger, već u tome koliko često takva hrana zauzima mjesto u našoj svakodnevnoj ishrani.
Zato se nameće jednostavno pitanje: koliko često zapravo možemo jesti brzu hranu, a da ona ne počne da utiče na zdravlje?
Nije svaki hamburger isti
Kada govorimo o brzoj hrani, često sve stavljamo u isti koš. Ipak, postoji velika razlika između hamburgera sa puno sosa, slanine, dodatnog sira i velikom porcijom pomfrita i jednostavnijeg sendviča sa mesom, povrćem i manje dodataka.
Slično je i sa pizzom. Povremena pizza sa povrćem, sirom i umjerenom količinom mesa nije isto što i velika pizza sa više vrsta suhomesnatih proizvoda, dodatnim sirom i masnim sosovima.
Zato nije presudno samo pitanje „koliko često“, već i šta tačno biramo, koliku porciju pojedemo i kako izgleda ostatak naše ishrane.
Jednom sedmično ili rjeđe?
Za većinu zdravih odraslih osoba, brza hrana može povremeno da bude dio uravnotežene ishrane. Ako neko jednom sedmično pojede hamburger ili pizzu, a ostatak sedmice uglavnom jede raznovrsnu hranu, unosi dovoljno povrća, voća, integralnih žitarica, kvalitetnih izvora proteina i pije dovoljno vode, nema razloga da jedan takav obrok posmatramo kao katastrofu.
Veći problem nastaje kada „povremeno“ postane nekoliko puta sedmično, a zatim i svakodnevno.
Tada se obično povećava unos soli, zasićenih masti i kalorija, dok istovremeno može biti premalo vlakana, povrća i drugih nutritivno vrijednih namirnica.
Drugim riječima, nije problem jedan pomfrit. Problem je kada pomfrit počne da zamjenjuje povrće, voće i kvalitetnije izvore hrane iz dana u dan.
Zašto brzo ogladnimo nakon brze hrane?
Jedan od razloga zbog kojih brza hrana lako postaje navika jeste njena kombinacija masti, soli i rafinisanih ugljenih hidrata. Takvi obroci mogu biti veoma ukusni i energetski bogati, ali često ne obezbjeđuju dovoljno vlakana i drugih sastojaka koji doprinose osjećaju sitosti.
Zato se može dogoditi da nakon velikog obroka vrlo brzo ponovo poželimo nešto da pojedemo.
Poseban problem predstavljaju i zaslađena pića. Hamburger, pomfrit i velika gazirana sokčina mogu zajedno pretvoriti jedan obrok u mnogo veći kalorijski unos nego što smo prvobitno planirali.
Ako već jedemo brzu hranu, voda ili nezaslađeno piće jednostavan su način da obrok bude nešto razumniji.
Kako napraviti „pametniju“ brzu hranu?
Ne moramo uvijek birati između savršeno zdrave hrane i potpunog odricanja. Ponekad je dovoljno napraviti nekoliko malih izmjena.
Umjesto velike porcije pomfrita, možemo uzeti manju. Uz sendvič možemo dodati salatu. Kod hamburgera možemo izostaviti dio masnih sosova, a kod pizze birati više povrća i manje suhomesnatih proizvoda.
Još jedna važna stvar je veličina porcije. Velika porcija nije automatski bolji obrok samo zato što smo je više platili.
Ako smo već pojeli obilniji ručak, nema potrebe da uz njega dodajemo i ogromnu porciju pomfrita, desert i zaslađeno piće samo zato što su ponuđeni u meniju.
A šta ako brzu hranu jedemo nekoliko puta sedmično?
Tu već vrijedi zastati i pogledati cijelu ishranu, a ne samo jedan obrok.
Ako je brza hrana tri ili četiri puta sedmično, posebno ako se često kombinuje sa slatkišima i zaslađenim pićima, teško je očekivati da će ostatak ishrane uvijek uspjeti da nadoknadi ono što nedostaje.
Kod takvog obrasca problem nije samo višak kalorija. Dugoročno, često konzumiranje hrane sa mnogo soli, zasićenih masti i dodatih šećera može biti povezano sa većim rizikom od gojaznosti, povišenog krvnog pritiska i drugih metaboličkih i kardiovaskularnih problema.
Zato je mnogo korisnije razmišljati o obrascu ishrane kroz sedmicu nego osjećati krivicu zbog jednog obroka.
Nije cilj da hamburger postane zabranjena riječ
Hrana nije samo gorivo. Ljudi jedu i zbog uživanja, druženja, putovanja, proslava i trenutaka kada jednostavno žele nešto ukusno.
Zbog toga zdrava ishrana ne mora da znači život bez pizze, hamburgera ili pomfrita. Mnogo je važnije da takva hrana ostane povremeni izbor, a ne osnova svakodnevnog jelovnika.
Ako većinu vremena jedemo raznovrsno i umjereno, jedan obrok brze hrane neće poništiti sve ostalo što radimo dobro.
Možda je zato najjednostavnije pravilo upravo ono koje se najlakše pamti: brza hrana može biti gost na našem jelovniku, ali ne bi trebalo da bude njegov domaćin.
A kada je već biramo, ne moramo tražiti savršen obrok. Dovoljno je napraviti malo bolji izbor, uzeti razumnu porciju i nastaviti dalje bez griže savjesti.
ETOportal/ redakcije Zdravlje & Gastro
