Velika američka studija pokazala je da teži oblik COVID-19 može biti praćen ponovnom aktivacijom virusa koji su prethodno godinama mogli da miruju u organizmu. Istraživači su pronašli povezanost između reaktivacije pojedinih virusa i težine bolesti, a posebno je zanimljiv nalaz koji povezuje porodicu Anelloviridae sa long COVID-om. Međutim, naučnici naglašavaju da još nije dokazano da su upravo ti virusi uzrok dugotrajnih simptoma.
Virusna infekcija ne završava uvijek onog trenutka kada nestanu temperatura, kašalj ili drugi simptomi. U ljudskom organizmu mogu godinama ostati virusi koji nakon prvobitne infekcije prelaze u stanje mirovanja, a njihova aktivnost u određenim okolnostima može ponovo da se poveća. Nova studija objavljena u časopisu Nature pokazuje da bi težak COVID-19 mogao biti jedan od događaja koji pokreću takvu reaktivaciju.
Istraživanje je obuhvatilo 1.154 pacijenta hospitalizovana zbog COVID-19 u 20 bolnica u Sjedinjenim Američkim Državama. Pacijenti su praćeni tokom akutne faze bolesti, ali i nakon izlaska iz bolnice, u periodu do godinu dana. Istraživači su koristili veliki broj bioloških uzoraka i različite metode kako bi pratili aktivnost virusa u organizmu i pokušali da utvrde šta se dešava sa virusima koji mogu da ostanu prisutni dugo nakon prvobitne infekcije.
Rezultati su pokazali značajnu reaktivaciju hroničnih virusa, naročito onih iz porodica Herpesviridae i Anelloviridae. Među virusima koji su pokazivali znakove ponovne aktivnosti bili su Epstein-Barr virus, citomegalovirus i herpes simplex virus, dok je posebnu pažnju istraživača privukla porodica Anelloviridae, o kojoj se još uvijek relativno malo zna.
Kod pacijenata koji su imali dovoljno podataka za ovu analizu, najmanje jedan reaktivirani virus pronađen je kod oko 48 odsto njih. Istraživači su takođe utvrdili da je reaktivacija bila povezana sa težinom COVID-19, odnosno da se češće pojavljivala kod osoba sa težim tokom bolesti. To je posebno zanimljivo zato što se dugo pretpostavljalo da se reaktivacija virusa uglavnom događa kada je imuni sistem ozbiljno oslabljen. Nova studija, međutim, pokazuje da se ona može javiti i kod osoba koje nisu klasično imunosupresivne, ali prolaze kroz ozbiljnu bolest i izraženu sistemsku upalu.
Upravo je veza sa dugotrajnim posljedicama COVID-19 jedan od najzanimljivijih djelova istraživanja. Naučnici su pronašli povezanost između reaktivacije Anelloviridae i long COVID-a, kao i dugotrajnijih problema sa fizičkim funkcionisanjem. Taj nalaz ne znači da je dokazano kako reaktivacija ovih virusa izaziva long COVID, već da postoji dovoljno snažna povezanost da zaslužuje dalja istraživanja.
To je važna razlika, posebno u trenutku kada se o long COVID-u govori kroz veliki broj različitih teorija. Dugotrajni simptomi nakon infekcije SARS-CoV-2 virusom mogu imati različite obrasce i uzroke, a nova studija sugeriše da bi odnos između koronavirusa, imunog sistema i ranijih virusnih infekcija mogao biti složeniji nego što se ranije pretpostavljalo.
Virusi poput Epstein-Barr virusa i citomegalovirusa veoma su rasprostranjeni u ljudskoj populaciji. Nakon infekcije mogu ostati prisutni u organizmu u stanju mirovanja i kod mnogih ljudi ne izazivaju nikakve probleme. Međutim, ozbiljna bolest predstavlja veliki fiziološki stres i može promijeniti način na koji imuni sistem funkcioniše. Istraživanje sada pruža dodatne dokaze da takvo stanje može biti praćeno ponovnim pokretanjem aktivnosti pojedinih virusa.
Zanimljivo je i to što reaktivacija nije izgledala kao jednostavna posljedica slabljenja imunog sistema. Autori studije navode da su nalazi ukazali na povezanost sa pojačanom sistemskom upalom, što otvara mogućnost da upravo snažan upalni odgovor tokom teškog COVID-19 ima ulogu u ponovnom aktiviranju nekih hroničnih virusa.
Istraživanje, međutim, ne govori da osoba koja je preležala COVID-19 treba da se plaši da će joj se „probuditi“ brojni virusi ili da long COVID automatski znači aktivnu virusnu infekciju. Većina ljudi nosi više hroničnih virusa koji tokom života mogu ostati potpuno bez simptoma. Takođe, sama detekcija reaktivacije ne govori automatski da je virus odgovoran za tegobe koje osoba osjeća.
Zbog toga naučnici sada žele da utvrde šta tačno znači ova reaktivacija: da li ona direktno doprinosi dugotrajnim simptomima, da li je posljedica teškog oblika bolesti ili predstavlja samo jedan dio mnogo složenijeg procesa. Odgovor na to pitanje mogao bi biti važan za razumijevanje long COVID-a, ali i za razvoj preciznijih načina prepoznavanja pacijenata kod kojih postoji veći rizik od dugotrajnog oporavka.
Nova studija tako ne donosi konačan odgovor na pitanje zašto neki ljudi mjesecima nakon COVID-19 imaju zdravstvene probleme, ali otvara još jedna vrata u jednom od najvećih medicinskih pitanja koje je ostalo iza pandemije. Umjesto da se posljedice COVID-19 posmatraju samo kroz prisustvo ili odsustvo SARS-CoV-2 virusa, sve je više dokaza da treba posmatrati i šta se nakon infekcije događa sa čitavim virusnim i imunološkim okruženjem u ljudskom organizmu.
A upravo bi taj odnos između virusa koji je izazvao COVID-19 i onih koji su u organizmu možda bili prisutni godinama mogao biti jedan od važnih ključeva za razumijevanje onoga što se dešava kod dijela pacijenata koji se ni dugo nakon akutne infekcije ne osjećaju kao prije bolesti.
ETOportal/Redakcija Zdravlje
