Ešerihija koli potvrđena je u vodi gradskog vodovoda u Rožajama. Suša i visoke temperature mogu povećati pritiske na vodne sisteme, ali ključ ostaje pitanje izvora kontaminacije.
Autor : mr Vojislav Marković – menadžer bezbjednosti
Ešerihija koli u vodi gradskog vodovoda nije samo lokalna vijest o jednom neispravnom uzorku. Ona je upozorenje da se u periodima dugotrajnog toplog i sušnog vremena pitanje kvaliteta vode ne može svesti na količinu raspoložive vode. Kada su izvori izdašnošću slabiji, protoci manji, a temperature više, svaki propust u zaštiti izvorišta, rezervoara ili distributivne mreže može imati ozbiljnije posljedice. Prisustvo bakterije u vodi za piće samo po sebi ne govori gdje je kontaminacija nastala. Institut za javno zdravlje Crne Gore potvrdio je bakteriološku neispravnost vode u Rožajama, dok je lokalni „Vodovod i kanalizacija“ još 14. septembra upozorio građane da vodu ne koriste za piće i pripremu hrane bez prethodnog prokuvavanja. Upravo tu počinje ono važnije pitanje, da li je sistem bio dovoljno pripremljen za sezonu u kojoj prirodni vodni bilans trpi pritisak i da li se kvalitet vode prati dovoljno često da se problem otkrije prije nego što dođe do potrošača? E. coli nije „posljedica visokih temperatura“ niti dokaz da je uzrok u starim cijevima. Ona je indikator fekalnog zagađenja, zbog čega se mora pronaći put kojim je bakterija dospjela u sistem. Naučna literatura pokazuje da režim protoka, padavinski događaji, temperatura i karakteristike sliva mogu uticati na mikrobiološki kvalitet vode, ali uzrok konkretnog slučaja u Rožajama mogu utvrditi samo ciljano uzorkovanje i pregled sistema.
Zato ovo nije priča samo o Rožajama. To je test sistema upravljanja vodama u državi koja mora računati na sve duže periode hidrološkog stresa. Crna Gora je ove godine pripremala ažuriranu Strategiju upravljanja vodama do 2035. godine, dok zvanični sistem monitoringa predviđa praćenje različitih kategorija voda kroz nadležne institucije. Naš ugao zato nije pitanje ko će za jedan nalaz biti politički odgovoran, već nekoliko mnogo konkretnijih pitanja, kada je voda posljednji put bila mikrobiološki ispravna, koliko često se kontroliše u periodima ekstremno niskih izdašnosti izvorišta, gdje su kritične tačke vodovodne mreže, postoje li kontinuirani podaci o pritiscima na izvorišta i da li se planovi za sušne periode zasnivaju na stvarnim mjerenjima? Ako je problem nastao na izvorištu, odgovor mora biti drugačiji nego ako je došlo do prodora u rezervoaru ili distributivnoj mreži. Ako je infrastruktura dotrajala, onda je pitanje ulaganja. Ako je problem posljedica vanjskog zagađenja, onda je pitanje zaštite slivnog područja. A ako se rizik povećava tokom dugih sušnih perioda, onda država mora imati unaprijed definisan režim pojačanog monitoringa. Najvažnije je, dakle, ne čekati da bakterija stigne do slavine da bismo počeli postavljati pitanja. Rožaje danas traže odgovor o jednom vodovodu, ali sistem mora dati odgovor za sve one izvore od kojih zavise građani, poljoprivreda, energetika i prirodni ekosistemi. Crna Gora već ima strateške dokumente i institucije zadužene za vode. Ono što javnost sada ima pravo da vidi jesu podaci, mjerenja i konkretne preventivne mjere koje se preduzimaju.
