Francuski predsjednik Emanuel Makron potvrdio je da će njegova vlada formalno priznati palestinsku državu, pridružujući se rastućem broju zemalja koje su to učinile posljednjih nedjelja. Ovaj potez Pariza otvara novo poglavlje u evropskoj i međunarodnoj diplomatiji, šaljući jasnu poruku o potrebi redefinisanja mirovnog procesa na Bliskom istoku.
Makron je naglasio da je neophodno uspostaviti prelaznu upravu u Gazi, pod vođstvom Palestinske uprave, sa zadatkom da nadgleda raspuštanje Hamasa. Francuska je, prema njegovim riječima, spremna da učestvuje u međunarodnoj misiji stabilizacije, što otvara prostor za potencijalno prisustvo međunarodnih bezbjednosnih snaga na toj teritoriji.
Međutim, Makron je jasno istakao da će Francuska otvoriti ambasadu za Palestinu tek nakon što budu oslobođeni svi taoci koje drži Hamas i kada se postigne održivi dogovor o prekidu vatre.
Prije formalnog priznanja palestinske državnosti, Makron se obratio Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, naglašavajući da je „svijet samo nekoliko trenutaka udaljen od tačke nakon koje više neće biti moguće postići mir“. Pozvao je na hitno oslobađanje preostalih 48 talaca i prekid sukoba, ističući da „više nema vremena za čekanje“.
Francuski predsjednik osudio je napade od 7. oktobra, naglašavajući da se trajni mir može graditi jedino na principu suživota dvije države – izraelske i palestinske.“ Ništa ne opravdava rat koji je u toku, poručio je Makron, dodajući da davanje prava Palestincima ne znači oduzimanje prava Izraelcima, već stvaranje temelja za pravedan mir”.
Makron je podsjetio da su se uz Francusku već svrstale i druge države, uključujući Belgiju, Luksemburg, Maltu, Monako, Andoru, Australiju, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanadu i San Marino. Njihova odluka, kako je naveo, predstavlja odgovoran i nužan korak ka stabilizaciji regiona.
Priznanje Palestine od strane Francuske ima višeslojni politički značaj. Kao stalna članica Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i vodeća članica Evropske unije, Francuska time šalje signal o potrebi redefinisanja evropskog pristupa izraelsko-palestinskom sukobu. Ujedno, Pariz preuzima inicijativu za jačanje međunarodnog pritiska na obje strane da prihvate pregovarački sto i krenu ka dugoročnom miru.
Makronova pozicija balansira između izražene solidarnosti sa Izraelom i insistiranja na legitimnim pravima Palestinaca. Time se Francuska svrstava u red država koje pokušavaju ponuditi most između različitih interesa, pozicionirajući se kao potencijalni posrednik u budućim pregovorima.
ETOportal / V.M.
