Ako bi Donald Trump odlučio da brzo okonča vojnu operaciju bez formalnog mirovnog sporazuma sa Iranom, posljedice bi mogle biti strateški kontraproduktivne. Prema analizi agencije Reuters, takav potez ne bi značio kraj prijetnje, već bi otvorio prostor Teheranu da konsoliduje svoju poziciju i redefiniše odnos snaga u regionu. Rat koji nema politički epilog ostavlja vakuum, a upravo u takvim okolnostima Iran pokazuje sposobnost da djeluje efikasno.
Tok aktuelnog sukoba pokazuje da uprkos intenzivnim napadima, Teheran nije strateški oslabljen. Naprotiv, demonstrirao je kapacitet da utiče na globalne tokove energije zatvaranjem Ormuskog moreuza i da projektuje moć izvan svojih granica. Time je jasno stavio do znanja da njegova snaga nije isključivo vojna, već i geopolitička i ekonomska. Upravo ta sposobnost asimetričnog odgovora čini Iran potencijano opasnim učesnikom konflikta koji formalno možda neće imati pobjednika.
Najveći teret ovakvog razvoja događaja snose države Zaliva, koje su uvučene u sukob bez direktnog interesa i bez kontrole nad njegovim ishodom. Njihova ranjivost dodatno raste zbog prisustva američkih vojnih baza na njihovoj teritoriji, što ih čini mogućim metama iranskog odgovora. Istovremeno, poremećaj pomorske plovidbe kroz ključne trgovačke rute predstavlja ozbiljan ekonomski rizik, ne samo za region već i za globalno tržište energenata.
Dodatnu složenost unosi pogrešna procjena efekata eliminacije vrhovnog vođe Ali Khamenei, koja je, umjesto slabljenja režima, dovela do njegove unutrašnje konsolidacije i jačanja tvrdolinijaških struktura. Analitičar Alex Vatanka upozorava da je sukob time dobio i vjersku dimenziju, čime se dodatno komplikuje mogućnost stabilizacije. U takvom kontekstu, kako ističe Magnus Ranstorp, Iran zadržava kapacitet da djeluje globalno, što znači da bi kraj rata bez jasnog sporazuma mogao označiti tek početak dugotrajnije i opasnije faze nestabilnost u region.
ETOportal / V.M.
