Prema velikoj anketi koju je sproveo ugledni američki medij New York Teams, čitaoci iz cijelog svijeta odlučili su – najbolji roman napisan u posljednjih 120 godina nije izabrao kritičar, žiri niti institucija, već običan čitalac. Onaj kome knjiga znači više od trenutne zabave – onaj koji u njoj traži život, istinu, spas.
Ova anketa, u kojoj je učestvovalo više od pola miliona ljudi, pokazala je da književnost i dalje ima neprolaznu vrijednost. Ljudi su glasali srcem – za knjige koje su ih dotakle, probudile, promijenile.
Upravo takvih deset romana izdvojilo se kao najvoljeniji među čitaocima:
-
„Sto godina samoće“ – Gabrijel Garsija Markes
Magični realizam u svom najboljem izdanju – priča o porodici, sudbini i vremenu. -
„Lovac u žitu“ – Dž. D. Selindžer
Vječna priča o mladalačkoj potrazi za smislom u svijetu odraslih punom laži. -
„1984“ – Džordž Orvel
Mračna vizija budućnosti – upozorenje koje je danas stvarnije nego ikad. -
„Mali princ“ – Antoan de Sent-Egziperi
Dječja knjiga za odrasle duše – o prijateljstvu, ljubavi i izgubljenim vrijednostima. -
„Gospodar prstenova“ – Dž. R. R. Tolkin
Epska priča o borbi između svjetla i tame – ali i o hrabrosti malih ljudi. -
„Veliki Getsbi“ – F. Skot Ficdžerald
Sjaj i pad američkog sna – roman o ljubavi, iluzijama i praznini iza bogatstva. -
„Ubiti pticu rugalicu“ – Harper Li
Priča koja uči pravdi, empatiji i čovječnosti – kroz dječije oči. -
„Zločin i kazna“ – Fjodor Dostojevski
Genijalna psihološka drama o krivici, iskupljenju i borbi savjesti. -
„Alhemičar“ – Paulo Koeljo
Put samopronalaženja i duhovne mudrosti – roman koji motiviše i tješi. -
„Ana Karenjina“ – Lav Tolstoj
Tragedija, strast i društvene norme – klasik koji i danas osvaja srca.
Ova lista nije samo rang čitalačke popularnosti. To je emotivna mapa čovječanstva – od magije Latinske Amerike, preko sumorne distopije, pa do beskrajnih stepa Rusije. Svaka knjiga na listi ostavila je trag koji se ne briše lako.
Jer ništa ne može zamijeniti knjigu.
Ne postoji ekran, aplikacija, zvuk ili efekt koji može da ponovi ono što osjetiš kad okreneš stranicu, kad te obuzme rečenica, kad ti junak priđe bliže nego što su to ikad mogli stvarni ljudi.
Knjiga te ne prekida. Ne traži šifru. Ne puni se.
Knjiga samo čeka da joj se vratiš.
Zato – uz svu tehnologiju, haos i brzinu svijeta – knjiga ostaje tiho, ali nepokolebljivo srce svakog naprednog društva. Jer narod koji čita, to je narod koji misli. A onaj koji misli – ne da se lako prevariti.
ETOportal/Nataša Goleš
