Indija i Pakistan, dvije nuklearne sile na indijskom potkontinentu, decenijama održavaju krhku ravnotežu moći. Njihovi nuklearni arsenali nijesu samo vojni resursi, već i politički instrumenti koji oblikuju regionalnu bezbijednost i globalne geopolitičke dinamike.
Prema podacima iz 2024. godine, Indija raspolaže nuklearnim arsenalom sa približno 172 nuklearne bojeve glave, dok Pakistan ima oko 170 . Ovi brojevi ukazuju na gotovo izjednačenu nuklearnu moć, što dodatno komplikuje bezbijednosnu situaciju u region.
Indijska nuklearna strategija slijedi politiku „No First Use“ (NFU), što znači da neće prva upotrijebiti nuklearno oružje u sukobu. Njena nuklearna strategija zasniva se na konceptu „minimalnog vjerodostojnog odvraćanja“, sa ciljem da odvrati protivnika od nuklearnog napada .
Indija je razvila tzv. nuklearnu trijadu, koja uključuje:
- Kopnene balističke rakete: Serija Agni raketa, uključujući Agni-V sa dometom do 8.000 km.
- Mornaričke balističke rakete: Podmornice klase Arihant opremljene raketama K-15 Sagarika.
- Vazdušne platforme: Avioni Mirage 2000 i Jaguar sposobni za nuklearne misije.
Pakistanska nuklearna strategija ne slijedi politiku NFU, već zadržava pravo na preventivnu upotrebu nuklearnog oružja, posebno u slučaju konvencionalnog napada koji ugrožava njegov suverenitet. Njegova strategija uključuje razvoj taktičkog nuklearnog oružja za brzo reagovanje na potencijalne pretnje .
Pakistanski arsenal obuhvata:
- Balističke rakete: Serija Hatf raketa, uključujući Shaheen-III sa dometom do 2.750 km.
- Kratkodometne rakete: Nasr rakete dizajnirane za taktičku upotrebu na bojnom polju.
- Vazdušne platforme: Avioni F-16 i JF-17 sposobni za nuklearne misije.
Nuklearna ravnoteža između Indije i Pakistana stvara situaciju poznatu kao „ravnoteža straha“, gde obje strane izbjegavaju direktan sukob zbog potencijalno katastrofalnih posledica. Međutim, incidenti poput terorističkih napada i pograničnih sukoba povećavaju rizik od eskalacije.
Međunarodna zajednica, uključujući UN i vodeće sile, kontinuirano apeluje na obe zemlje da se uključe u dijalog i uspostave mehanizme za sprečavanje nuklearne eskalacije.
Indija i Pakistan posjeduju značajne nuklearne arsenale koji služe kao sredstvo odvraćanja, ali i potencijalna pijretnja regionalnoj i globalnoj bezbijednosti. Održavanje stabilnosti zahtijeva transparentnost, dijalog i međunarodnu saradnju kako bi se smanjio rizik od nuklearnog sukoba.
ETOportalmr Vojislav Marković