Kada se olovo jednom akumulira u organizmu, gotovo ga je nemoguće potpuno izbaciti. Ipak, postoje vrlo efikasne terapije određenim helatnim agensima koje mogu značajno ukloniti olovo i druge teške metale iz tijela, ali to se mora raditi po preporuci ljekara i uz medicinski nadzor.
Olovo i njegova rastvorna jedinjenja predstavljaju ozbiljnu zabrinutost jer spadaju među najtoksičnije hemikalije s kojima se svakodnevno susrećemo, ističe u razgovoru za Pobjedu profesor Hemijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Dušan Veljković.
Prema njegovim riječima, akutna trovanja olovom koja dovode do smrtnog ishoda su rijetka i obično prate očigledni i dramatični simptomi. Veći problem predstavlja dugotrajna izloženost jedinjenjima olova i njihova akumulacija u organizmu.
Komentarišući situaciju u vezi sa medicinskim izvještajima o kontaminaciji olovom radnika lučkog preduzeća Port of Adria u Baru, Veljković naglašava da je to, najvjerovatnije, rezultat dugotrajne izloženosti radnika jedinjenjima olova na radnom mjestu, bez obzira na konkretan uzrok.
On objašnjava da je olovo veoma specifičan metal koji se dugo koristi i eksploatiše na našim prostorima, a njegove osnovne karakteristike ga čine opasnim za čovjeka. „Olovo se veže za veliki broj proteina, uključujući enzime, remeteći njihov rad. Takođe, učestvuje u hemijskim procesima u organizmu koji stvaraju opasne slobodne radikale. Joni olova pokazuju hemijsku sličnost sa jonima drugih metala u organizmu, poput kalcijuma i cinka, pa ih može zamijeniti, čime se poremeti njihovo funkcionalno djelovanje“, pojašnjava Veljković.
Kada je u pitanju trovanje olovom, ključni uzroci unosa ovog metala u organizam su: udisanje zagađenog vazduha, konzumacija hrane i vode sa povišenim sadržajem olova, te apsorpcija kroz kožu. Nažalost, neodgovorna upotreba olova u prošlosti otežava praćenje i kontrolu izloženosti ovom toksičnom metalu. Najvažnije mjere prevencije uključuju praćenje koncentracije olova u vazduhu i korišćenje zaštitne opreme. Međutim, potpuno rješenje ovog problema zahtijeva međunarodnu saradnju.

Veljković potvrđuje da Srbija, poput mnogih drugih država, ima ozbiljne probleme sa toksičnim jedinjenjima olova. Nedavna studija objavljena u naučnom časopisu Lancet Planetary Health pokazuje da djeca u Srbiji imaju visoke koncentracije olova u krvi. Razlozi su brojni, uključujući rudarstvo olova, korišćenje uglja koji sadrži olovo za proizvodnju električne energije, kao i stari vodovodni sistemi od olova.
Olovo ima ozbiljne posljedice po zdravlje, uključujući uticaj na kardiovaskularni sistem. Procjene Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je oko 1,5 miliona ljudi u svijetu umrlo od negativnih efekata olova na srce i krvne sudove. Ne postoji bezbjedna koncentracija olova u krvi; smatra se da odrasli ne bi trebali imati više od 10 mikrograma po decilitru, dok je za djecu granica 3,5 mikrograma. Iako veće koncentracije mogu biti letalne, akutna trovanja koja dovode do smrtnog ishoda su rijetka. Dugotrajna izloženost i akumulacija olova predstavljaju mnogo veći problem.
Nažalost, olovo koje se akumulira u organizmu gotovo je nemoguće potpuno izbaciti. Međutim, postoje terapije koje mogu značajno smanjiti nivoe olova uz medicinski nadzor. Istraživanja pokazuju da suplementacija vitaminom C može pomoći u smanjenju koncentracije olova, ali su potrebna dalja istraživanja.
U situacijama poput one u Baru, ključna je pravovremena identifikacija uzroka povećanih nivoa olova. Iako bi dugotrajna izloženost mogla biti glavni uzrok, postoji potreba za oprezom jer su u prošlosti olovne boje i druge hemikalije često korišćene nekontrolisano. Za rješavanje problema potrebno je sprovesti sistematske mjere na svim nivoima.
Izvor: Portal Analitika