Zemljište postaje najvredniji resurs budućnosti – ne samo zbog hrane, već i zbog borbe protiv klimatskih promjena
Godinama se o klimatskim promjenama govorilo kroz prizmu obnovljivih izvora energije, električnih automobila i smanjenja emisije ugljen-dioksida. Međutim, posljednjih godina sve više pažnje privlači jedan resurs koji se često uzima zdravo za gotovo – zemljište.
Stručnjaci upozoravaju da bez zdravog i plodnog zemljišta nema stabilne proizvodnje hrane, dok klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju kroz sve češće suše, poplave i ekstremne vremenske prilike.
Upravo zbog toga sve više svjetskih prehrambenih kompanija ulaže u takozvanu regenerativnu poljoprivredu, model proizvodnje koji ima za cilj obnovu kvaliteta zemljišta, povećanje njegove plodnosti i očuvanje prirodnih resursa.
Šta je regenerativna poljoprivreda?
Za razliku od intenzivne proizvodnje koja često iscrpljuje zemljište, regenerativna poljoprivreda zasniva se na praksama koje čuvaju prirodnu strukturu tla.
To podrazumijeva smanjenu obradu zemljišta, manju upotrebu mineralnih đubriva i pesticida, uzgoj pokrovnih usjeva između glavnih kultura, veću raznovrsnost biljaka, kao i sadnju drveća i druge vegetacije koja doprinosi očuvanju biodiverziteta.
Zagovornici ovakvog načina proizvodnje tvrde da zdravo zemljište bolje zadržava vlagu, otpornije je na sušne periode i može dugoročno povećati prinose.
Istovremeno, biljke tokom svog razvoja apsorbuju ugljen-dioksid iz atmosfere, a dio tog ugljenika ostaje vezan u zemljištu, čime se, prema pojedinim istraživanjima, doprinosi smanjenju emisije gasova sa efektom staklene bašte.
Velike kompanije mijenjaju strategiju
Da regenerativna poljoprivreda više nije samo teorija govori i činjenica da je najveće svjetske prehrambene kompanije sve više uključuju u svoje lance snabdijevanja.
Kompanija Nestlé planira da do 2030. godine polovinu ključnih sirovina nabavlja od proizvođača koji primjenjuju regenerativne metode proizvodnje.
Slične ciljeve postavili su i PepsiCo, koji želi da ovakav model primijeni na više od 10 miliona hektara zemljišta, kao i Unilever, koji planira regenerativnu proizvodnju na više od milion hektara.
Programima su se pridružili i proizvođači pića poput Carlsberga i Diagea, koji smatraju da bez zdravog zemljišta neće biti ni dugoročno održive proizvodnje.
Razlog za ovakav zaokret nije isključivo ekologija.
Više od 70 odsto ukupnih emisija velikih prehrambenih kompanija nastaje upravo tokom proizvodnje sirovina koje otkupljuju od poljoprivrednika. Zato ulaganje u kvalitet zemljišta istovremeno predstavlja ulaganje u stabilnije lance snabdijevanja i sigurniju proizvodnju hrane.
Poljoprivrednici dobijaju finansijsku podršku
Belgijska kompanija Soil Capital razvila je model koji poljoprivrednicima omogućava dodatnu zaradu ukoliko primjenjuju regenerativne metode.
Na osnovu količine ugljenika koja ostane vezana u zemljištu izdaju se sertifikati koji se prodaju kompanijama koje žele da smanje svoj ugljenični otisak.
Vrijednost jednog sertifikata kreće se od 20 do 60 eura, pri čemu najveći dio prihoda pripada samim poljoprivrednicima.
Na taj način proizvođači hrane dobijaju finansijski podsticaj da mijenjaju način obrade zemljišta bez velikog ekonomskog rizika.
Nauka još nema konačan odgovor
Iako regenerativna poljoprivreda dobija sve veću podršku, dio naučne zajednice smatra da njeni klimatski efekti još nijesu u potpunosti dokazani.
Pojedini stručnjaci upozoravaju da količina ugljenika koju zemljište može trajno skladištiti možda nije dovoljna da značajnije utiče na globalno zagrijavanje.
Međutim, gotovo svi se slažu u jednom – regenerativne metode doprinose smanjenju erozije zemljišta, boljem zadržavanju vode, većoj otpornosti usjeva i očuvanju biodiverziteta.
Drugim riječima, čak i ako njihov doprinos borbi protiv klimatskih promjena bude manji od očekivanog, koristi za poljoprivredu ostaju nesporne.
Plodno zemljište kao pitanje bezbjednosti
Posljednjih godina klimatske promjene pokazuju koliko je proizvodnja hrane ranjiva. Suše, poplave i ekstremne temperature sve češće smanjuju prinose širom svijeta, dok raste broj stanovnika kojima je potrebna sigurna i dostupna hrana.
Zbog toga se danas više ne govori samo o zaštiti prirode, već i o prehrambenoj bezbjednosti.
Kako poručuju stručnjaci iz kompanije Soil Capital, poruka je jednostavna:
„Ako nema plodnog zemljišta, nema farmi. Ako nema farmi, nema ni hrane.“
Možda upravo ta rečenica najbolje objašnjava zašto se najveće svjetske prehrambene kompanije sve ozbiljnije okreću regenerativnoj poljoprivredi. U vremenu klimatskih promjena, ulaganje u zemljište više nije samo ekološka odluka – ono postaje pitanje opstanka poljoprivredne proizvodnje i dugoročne sigurnosti hrane.
ETOportal/Redakcija
