Pametni senzori mogu pomoći čovjeku da bolje prati svoje zdravlje, ali tehnologija koja ulazi u dodir sa našim tijelom otvara i jedno od najvažnijih pitanja budućnosti – ko kontroliše podatke o nama?
AI Fokus/Nataša Goleš
Postoji jedan naučnofantastični film u kojem novac više ne postoji. Ljudi ne plaćaju računima, karticama ili gotovinom, već sopstvenim životnim vremenom. Na njihovim rukama nalazi se digitalni pokazivač koji određuje koliko im je života ostalo. Ko ima više vremena, bogat je. Ko ga nema, bori se za svaki novi sat.
Ta ideja iz filma djeluje daleko od stvarnosti. Ipak, jedno pitanje koje film otvara danas postaje sve aktuelnije: šta se događa kada tehnologija prestane da bude samo uređaj koji držimo u ruci i počne da bude nešto što nosimo na svom tijelu?
Upravo tu dolazimo do razvoja takozvanih AI flastera i elektronske kože – malih, tankih i pametnih sistema koji mogu pratiti određene signale našeg organizma, prikupljati podatke i uz pomoć vještačke inteligencije pomoći u njihovoj analizi.
Ovi uređaji nijesu zamišljeni kao zamjena za čovjeka, već kao alat koji bi mogao unaprijediti medicinu. Pametni senzori mogu pratiti temperaturu kože, određene tjelesne promjene, pokrete, opterećenje organizma ili druge zdravstvene pokazatelje. Njihova vrijednost posebno se vidi kod pacijenata kojima je potrebno stalno praćenje, jer bi ljekari mogli dobiti precizniju sliku o stanju organizma, a ne samo trenutni nalaz iz ordinacije.
Za sportiste bi ovakva tehnologija mogla značiti preciznije praćenje napora i oporavka. Za starije osobe ili hronične bolesnike mogla bi predstavljati dodatnu sigurnost. Za medicinu budućnosti mogla bi značiti ranije otkrivanje problema i bržu reakciju.
Ali svaka tehnologija koja donosi veliku korist istovremeno postavlja i velika pitanja.
Ako uređaj na našoj koži stalno prikuplja podatke o našem tijelu, ko tim podacima upravlja? Ko odlučuje kome su dostupni? Da li će oni služiti samo ljekarima i pacijentima ili će jednog dana postati predmet interesa kompanija, osiguravajućih društava ili drugih sistema?
Ljudi se često ne plaše same tehnologije. Plaše se mogućnosti da izgube kontrolu nad sopstvenim životom.
Nije problem u pametnom flasteru koji može pomoći da se sačuva zdravlje. Problem nastaje onda kada se podaci o čovjeku pretvore u broj, procjenu ili odluku koju donosi neko drugi. Jer iza svakog podatka postoji osoba – sa svojim navikama, slabostima, izborima i pravom na privatnost.
Budućnost neće biti određena samo pitanjem koliko vještačka inteligencija može da nauči, već i koliko će čovjek biti sposoban da postavi granice njenoj primjeni.
Možda ćemo jednog dana imati tehnologiju koja će nas upozoravati na zdravstvene probleme prije nego što ih sami primijetimo. Možda će nam pomoći da živimo duže i kvalitetnije. Ali jednako važno biće da zadržimo odgovor na jedno osnovno pitanje: ko odlučuje o našem tijelu – mi ili tehnologija?
AI flaster na koži možda izgleda kao mali uređaj. Međutim, pitanje koje donosi mnogo je veće. To nije samo priča o novoj medicinskoj tehnologiji. To je priča o povjerenju, slobodi i granici između pomoći i kontrole.
ETOportal
