Naučnici su u bolivijskim Jungašima opisali novu vrstu divlje mačke – Leopardus tilcayo. Genetika pokazala da se od srodnika odvojila prije 1,4 miliona godina.
Naučnici su u bolivijskim Jungašima identifikovali i formalno opisali novu vrstu divlje mačke – Leopardus tilcayo. Genetička istraživanja pokazala su da se njena evolutivna linija odvojila od drugih tigrastih mačaka prije oko 1,4 miliona godina.
Otkriće male divlje mačke predstavlja jedno od značajnijih novih saznanja o biodiverzitetu Južne Amerike. Vrsta je formalno opisana u naučnom časopisu Current Biology, nakon detaljne analize genetskih i morfoloških karakteristika.
Leopardus tilcayo, poznata kao tilkajo tigrasta mačka, nastanjuje bolivijske Jungaše, planinsko područje istočno od Anda, karakteristično po vlažnim i maglovitim šumama.
Odrasle jedinke dostižu približno 42,5 do 50,5 centimetara dužine tijela, uz rep dug oko 25 do 26,5 centimetara. Težina se kreće između približno 1,5 i dva kilograma, zbog čega je ova divlja mačka manja od prosječne kućne mačke.
Priča o tilkaju počela je neobično.
Jedan stanovnik Bolivije pronašao je malu mačku u šumskom području i vjerovao da je riječ o domaćem mačetu. Životinju je odnio kući i hranio je, prije nego što je postalo jasno da nije riječ o običnoj domaćoj mački.
Kasnije je životinja dospjela u utočište za divlje životinje Senda Verde, u blizini La Paza.
Tamo je biologinja Paola Nogales-Ascarrunz primijetila da se životinja ne uklapa u karakteristike poznatih vrsta tigrastih mačaka.
„Bila je zaista veoma mala i nijesam mogla da vjerujem koliko je sitna“, ispričala je Nogales-Ascarrunz.
Dodatnu sumnju izazvale su karakteristične šare na krznu i izgled repa.
Ključni odgovor stigao je nakon genetičke analize.
Istraživači su proučavali kompletne genome 38 jedinki roda Leopardus, uključujući i istorijske muzejske primjerke.
Analiza je pokazala da južnoameričke tigraste mačke nijesu jedna jedinstvena grupa, već da među njima postoji više genetički jasno izdvojenih linija.
Jedna od njih je Leopardus tilcayo.
Rezultati pokazuju da se evolutivna linija tilkaja odvojila od drugih tigrastih mačaka prije približno 1,4 miliona godina.
Upravo je kombinacija genetičkih podataka, izgleda životinje i istorijskih muzejskih uzoraka omogućila naučnicima da potvrde da je riječ o zasebnoj vrsti.
Formalno naučno opisivanje Leopardus tilcayo posebno je značajno jer je riječ o prvoj novoj, danas živućoj vrsti mačke koja je formalno opisana u više od 100 godina.
„Ovoga puta riječ je o mački. To je zaista nešto novo i nije se dogodilo čitavih 100 godina“, kazala je Nogales-Ascarrunz.
Istraživanje je istovremeno promijenilo razumijevanje evolucije južnoameričkih tigrastih mačaka.
Prema rezultatima studije, u Južnoj Americi se sada razlikuje pet vrsta tigrastih mačaka, uz dodatne podvrste.
Jedno od najvažnijih pitanja tek treba da dobije odgovor, koliko tilkajo mačaka danas živi u prirodi.
Istraživači upozoravaju da za sada nema dovoljno podataka da bi se pouzdano procijenila veličina populacije.
„Zaista ne znamo koliko je ovih mačaka ostalo u divljini. Potrebni su nam naučni podaci i dodatna istraživanja“, navela je Nogales-Ascarrunz.
Zbog toga još nije moguće pouzdano odrediti ni status ugroženosti ove vrste.
ETOportal
